Pred nekoliko sam godina u Buenos Airesu uzeo taksi: vozač je bio silno zabrinut, gotovo očajan, odmah mi se učinilo da je uznemiren. Pogledao me u retrovizoru i rekao mi: „Vi ste kardinal?“ Potvrdio sam, a on je nastavio: „Što da radimo s ovim mladima? Više ne znam kako postupati sa svojom djecom. Prošle subote vozio sam četiri jedva odrasle djevojke u dobi moje kćeri; imale su četiri vrećice pune boca. Pitao sam ih što će sa svim tim bocama votke, viskija i ostaloga; odgovorile su: ‘Idemo doma pripremiti se za noćni provod.’“ Ta me priča potaknula na ozbiljno razmišljanje: te su djevojke bile kao siročad, izgledale su bez korijena, htjele su izgubiti i svoje tijelo i vlastiti razum. Da bi si osigurale zabavnu večer, morale su tamo doći već pijane. Ali što znači doći na noćni provod već pijan?

Znači doći pun iluzija i s tijelom kojemu se ne zapovijeda, tijelom koje ne odgovara glavi i srcu, tijelom koje odgovara samo nagonima, tijelom bez pamćenja, tijelom sazdanim samo od propadljiva mesa. Bez glave i bez srca ništa smo, ništa smo ako se bez razuma prepuštamo nagonima. Razum i srce nas međusobno zbližuju na stvaran način, a zbližuju nas i s Bogom jer možemo misliti na Boga i možemo odlučiti tražiti ga.

Razumom i srcem možemo razabrati kome je loše, poistovjetiti se s njime, možemo postati nositelji dobra i altruizma. Nikada nemojmo zaboraviti Isusove riječi: „Tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za
mnoge“ (Mk 10,43–45)

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Bog je mlad”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na poveznici ovdje.