Prvi siječnja 2017. godine donio sam novogodišnju odluku da će moje nedjelje biti slobodne od interneta. To je značilo da nedjeljom neću ići na internet, bilo to radi mailova, vijesti ili upita. Učinio sam to jer sam shvatio da mnogo vremena za odmor gubim na internetu. Htio sam nedjelju posvetiti njezinoj izvornoj svrsi – dana za bogoštovlje, odmor i kulturu.

Od tada sam uspio držati se svoje odluke, i iznenadilo me je koliko je to bilo lako. Nedjelja je za većinu ljudi najzgodniji dan za apstinenciju od interneta, jer mnogi nedjeljom ne rade. I tako, držeći se dalje od svojega uredskoga računala i odbijajući svaku pomisao na kupovinu pametnoga telefona, moje su nedjelje predivne, pune molitve i odmora.

Blaženo neznanje nedjeljom

Ne kažem da nije bilo trenutaka kada sam bio u iskušenju otići na internet. I zaista je bilo nekih „hitnih situacija”, u kojima bi bilo od velike pomoći provjeriti informacije o letovima, dogovorima, ili vremensku prognozu. No jednostavno sam odlučio da ću preskočiti odlazak na internet, i sve je dobro funkcioniralo. Bilo je baš kao u vremenima prije interneta, kada smo živjeli i preživljavali u blaženome neznanju o toliko „hitnih” stvari.

Uspješan prijelaz na nedjelje bez interneta potaknuo me na razmišljanje o tome da učinim i nešto više. Ta me želja potaknula da istražim koji je sljedeći korak u kontroliranju korištenja interneta. Nadam se da će mi taj potez omogućiti pronaći način korištenja interneta bez frenetične neumjerenosti i neprestanoga provjeravanja ima li novih poruka i obavijesti. To će mi omogućiti da bolje iskoristim vrijeme kada zapravo moram biti na internetu. Nije bilo lako naći strategiju za taj sljedeći korak.

Poruka upozorenja

Ironično je da je prijedlog o tome kako poduzeti taj sljedeći korak došao iz jednoga maila. Nije to uopće bila osobna poruka, nego jedan od onih mailova za smeće, iz neke internetske brošure kakve obično brišemo. Napisala ga je jedna gospođa kojoj su dojadili mailovi i obavijesti što su joj oduzimali mnogo vremena u danu.

Kao da mi je čitala misli. Opisala je moj problem pri usredotočavanju zbog internetskih ometanja. Njezin odlučni poziv na elektroničku akciju bio je pun razloga koji su me potaknuli da prihvatim izazov i ozbiljno smanjim vrijeme provedeno s poštom na računalu.

Još tri dobra razloga

Bila su tri glavna razloga zašto je ona poduzela mjere koje se meni čine izvrsnima.

(1) Uzbuđenje zbog maila: Ustvrdila je da email može postati ovisnost, poput droge ili videoigrica. Svaki put kada zapišti signal obavijesti o novoj poruci, u prefrontalnome korteksu izluči se malo dopamina, a to nas stimulira da tražimo još.

(2) Prebacivanje sa zadatka na zadatak: Spomenula je kako većina ljudi provjerava email a da to gotovo i ne shvaća. To se događa po nekoliko puta u jednome satu, ako ne i mnogo češće. Provjeravanje emaila i drugih obavijesti čini se kao bezazlena stanka na poslu, ali zapravo se radi o velikim prekidima.

Profesorica Gloria Mark sa Sveučilišta California-Irvine taj proces prekidanja naziva „prebacivanjem sa zadatka na zadatak”. Otkrila je da je nakon bezazlenoga prekida radi emaila potrebno u prosjeku dvadeset i tri minute i petnaest sekundi kako bismo se vratili na traženi tempo obavljanja posla.

(3) Stvaranje praznina: Kada provjeravate svoj elektronički sandučić, to također stvara praznine u umu, koje zahtijevaju da ih se riješi. To sprječava osobu da se usredotoči na bilo što sve dok ta praznina nije nekako zaboravljena, odgođena ili se na nju reagira.

Sve te stvari pomute jasnoću uma i sprječavaju osobu da učinkovito ostvari svoje ciljeve.

Rješenje – kura za pročišćavanje

Njezino rješenje bilo je nešto što je ona nazvala kurom za pročišćavanje od mailova ili obavijesti. To ne uključuje eliminaciju emaila, što je nemoguće, uzevši u obzir današnje poslovne obaveze. No poziva na izdvajanje nekoliko sati u svakome danu, po mogućnosti ujutro, slobodnih od provjeravanja emaila ili bilo kojih drugih obavijesti. To može uključivati uklanjanje napasnih aplikacija s uređaja koje koristimo, a koje olakšavaju ta ometanja.

Ta žena izdvaja četiri sata svakoga jutra, i naziva ih „najjačim satima”. Za to vrijeme ona se usredotočuje na najvažnije zadatke toga dana, a bez razdoblja ponovnoga usredotočavanja od dvadeset i tri minute i petnaest sekundi. Onda kad su najvažnije stvari riješene, ona svoj mail provjerava oko ručka.

Naravno, intenzitet i praktičnost kure pročišćavanja ovisi o osobi i njezinim okolnostima. No većina se ljudi može poistovjetiti s iscrpljenošću od bezbrojnih mailova i shvatiti da treba poduzeti neke mjere. Ovaj nas zadatak ne smije obeshrabriti.

Važno je raskrstiti s konsenzusom kojim se tvrdi da se takva samokontrola ne može provesti. Mi moramo pogledati oko sebe i shvatiti da nismo sami u tome što smo primijetili da postoji problem. Mnogo je drugih ljudi koji primjenjuju vlastite programe pročišćavanja. Moramo raskrstiti s mitom sa se takvu samokontrolu ne može postići.

Moj prvi cilj neće biti pretjerano ambiciozan. Nastojat ću izdvojiti jednu sesiju od dva „najjača sata” dnevno, kada ću se moći usredotočiti na važnije zadatke – bez emailova ili obavijesti. Bitna je stvar kontrolirati tehnologiju, jer kada ona počne kontrolirati nas, tada počinje zloporaba. Dakle, ako vas zabrinjavaju prevelike količine mailova, vrijeme je da primijenite neku verziju kure za pročišćavanje. Postoji život onkraj interneta. Poput mirnih nedjelja bez interneta – to se može.

Izvor: The Imaginative Conservative | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.