Naše misli i naši umovi važan su odraz slike Božje. Nijedno drugo stvorenje na zemlji nema našu sposobnost razmišljanja. Mi smo jedina stvorenja pozvana da ljube Boga svim svojim umom (Mk 12,30). A Pavao je napisao kako „zarobljujemo svaki um na pokornost Kristu“ (2 Kor 10,5). Postavljanje granica u mislima i razmišljanju uključuje troje:

1. Moramo „uzeti u posjed“ vlastite misli. Mnogi ljudi nisu preuzeli vlasništvo nad vlastitim misaonim procesima. Oni mehanički misle misli drugih ljudi bez prethodnog propitivanja. Gutaju tuđe stavove i objašnjenja nikad ne propitujući, nikad ne razmišljajući o njihovu načinu razmišljanja. Sasvim je sigurno da bismo trebali slušati druge i odvagnuti njihove riječi, no ne bismo nikad trebali „predati razmišljanje“ bilo kome. Trebamo sami sve odvagnuti u kontekstu odnosa, brusiti i oštriti jedni druge kao čelične oštrice, ostajući pritom zasebni mislioci.

2. Moramo produbljivati svoje znanje i širiti svoj um. Jedno od područja u kojem trebamo rasti jest poznavanje Boga i njegove riječi. O poznavanju Božje riječi David je rekao: „Duša mi gine u svako doba žudeći za tvojim odlukama… Jer tvoja su svjedočanstva uživanje moje, tvoja su pravila moji savjetnici“ (Ps 119,20.24). O Bogu mnogo učimo i proučavajući njegova stvorenja i njegovo djelovanje. Učeći o njegovu svijetu pridržavamo se zapovijedi da „vladamo“ zemljom i svime što je na njoj. Moramo učiti o svijetu koji nam je povjeren kako bismo postali mudri upravitelji. Bilo da vršimo operaciju na mozgu, ispisujemo čekove ili odgajamo djecu, trebamo koristiti vlastiti mozak kako bismo bolje živjeli i slavili Boga.

3. Moramo razjasniti iskrivljena razmišljanja. Svi smo mi skloni ne razlučivati dobro stvari, iskrivljeno razmišljati i dokučivati na kriv način. Takva je iskrivljenja možda najlakše uočiti u osobnim odnosima. Rijetko vidimo ljude onakvima kakvi oni doista jesu; naša je percepcija iskrivljena prošlim odnosima i našim unaprijed stvorenim mišljenjima o tim ljudima, čak i ako je riječ o ljudima koje najbolje poznajemo. Ne vidimo jasno zbog „brvna“ u vlastitim očima (Mt 7,3–5).

„Uzeti u posjed“ svoje razmišljanje u kontekstu odnosa od nas zahtijeva da budemo aktivni i stalno provjeravamo jesmo li možda pogriješili. Dok usvajamo nove informacije, naše se razmišljanje prilagođava i približava objektivnoj stvarnosti.

Moramo biti sigurni i da drugima iznosimo svoje misli. Mnogi drže da bi im drugi trebali čitati misli i znati što žele. To dovodi do nezadovoljstva. Čak i Pavao kaže: „Jer tko od ljudi zna što je u čovjeku osim duha čovječjega u njemu?“ (1 Kor 2,11). Kakve li sjajne tvrdnje o granicama! Imamo svoje misli i ako želimo da ih drugi znaju, moramo im ih reći.

Gornji tekst izvadak je iz knjige Henryja Clouda i Johna Townsenda “Granice”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net