U šetnji se čovjek smiruje, njegove emocije postaju umjerene, mašta se ispunja novim slikama i bojama, oči gledaju ljepotu prirode, uho osluškuje nove tajnovite glasove oko sebe, a čitavo se biće osjeća u svom pravom ambijentu.

Priroda je stvorena radi čovjeka, a on je stvoren da je drži, oblikuje i ljubi prirodu. Izvan prirode čovjek ne može opstati. On je ovisan o njoj, jer od nje se odijeva, od nje se hrani, u njoj dobiva zrak za svoja pluća, u njoj dobiva ljepotu za svoje oči, uši, mozak, od nje izrađuje svoju kuću, krevet, stol, svoje pokućstvo, svoje strojeve i druge stvari za život.

Čovjek i priroda su jedinstveno i neraskidivo povezani.

Odlazak u šetnju znači odlazak u svoj vlastiti ambijent, u svoje srce, tamo gdje se može svestrano oživjeti.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Tomislava Ivančića “Za umorne”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.