Nema bezvrijednog čovjeka, nema važnijih i manje važnih. Obično upravo oni koji se čine manje važni, zapravo su u životu najvažniji.

Ako je tvoj život negdje skriven, ako te nitko ne zapaža, ako si skriven u četiri zida svoje kuće, ako si posljednji radnik u svojoj tvornici, svome uredu, ako si posljednji činovnik u nepoznatom zabitnom mjestu, ne zaboravi da si ti ipak najvažniji.

Političari se mogu truditi ne znam koliko, vojska i vlada, Crkva i umjetnici, svi veliki ljudi se mogu truditi da zemlja napreduje, ali ako ti u svom zabitnom kutu zemlje ne načiniš svoj korak, ako ti kao temeljni vijak ne proradiš, ne učvrstiš se – ako ti kao kotačić ne budeš funkcionirao, država će propasti.

Važno je da svaki dan iznova imaš volju učiniti nešto, jer ćeš tada sigurno naći i pravi način da to učiniš. Ako budeš svakog dana imao neki cilj, pronaći ćeš put do njega.

Mogneš li svakog dana gledati bar male plodove svoga rada, oni će ti biti sjeme za novi napredak u poslu i u životu. Ako neprestano težiš da nešto postigneš, bivat ćeš sve životniji i zdraviji.

Sve što god si postigao danas, sjeme je za bolje sutra.

vlč. Tomislav Ivančić

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Otmjenost duše”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.