Nema ljudi zadovoljnih samima sobom, koji su sebe potpuno prihvatili. Jer, prihvatiti sebe znači tako raditi da sebe spasiš, da čuvaš zdravlje, čistoću svoje savjesti, da paziš da ti duh ne bi upao u mrak. Prihvatiti sebe znači pristati da budeš to što jesi, da ne očajavaš zbog svojih nesposobnosti, da uočavaš gdje si slab, a gdje jak, koji te strahovi muče, u čemu je tvoja radost. To znači svoje biće oslobađati od patnji, od zaraza, od bolesti, od mržnje i nečovječnosti.

Prihvatiti sebe znači reći svom Autoru: Hoću postojati, lijepo je što si me stvorio, pristajem da živim. Prihvatiti sebe ne znači uspoređivati sebe s drugima, biti drugima zavidan što su oni drugačiji od tebe. Prihvatiti sebe znači ne mrmljati na Boga što te takvog stvorio, nego s onim što imaš početi živjeti, raditi, stvarati i ostvarivati svoj originalan život. Prihvatiti sebe znači zavoljeti čitavo svoje biće. Zavoljeti sebe znači zavoljeti svoj način govora i ponašanja, svoj spol, narod, ambijent u kojem živiš, svoje čežnje, želje, zavoljeti svoju obitelj, djetinjstvo, mladost, budućnost.

Zavoljeti sebe znači čuvati sebe, biti spreman i umrijeti za sebe, da spasiš svoj život i da živiš zauvijek. Voljeti sebe znači po svaku cijenu sve dati samo da sebe ne izgubiš.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Tomislava Ivančića “Ako oprostiš”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.