U ZDRAVOM TIJELU ZDRAV DUH

Pet načina na koje svetost zahtijeva da se brinete o svome tijelu

Ideja da se na tjelesno zdravlje mora paziti kao i na duhovno kako bismo se više približili svetosti čini nam se stranom. No to uvjerenje je dobro poznato u našoj katoličkoj tradiciji. Upravo je sv. Toma Akvinski pisao: „Dobroj građi tijela odgovara plemenitost duše.”

briga o tijelu

Foto: Shutterstock.com

Kad se govori o svetosti, tjelesno se zdravlje rijetko spominje. Ideja da se na tjelesnu dobrobit treba paziti kao i na duhovnu čini se stranom.

Život u 21. stoljeću u mnogo se toga razlikuje od života u bilo kojem drugom razdoblju u povijesti svijeta. Na primjer: svakodnevni posao prošlih vremena zahtijevao je gotovo neprestanu aktivnost i fizički rad, dok je situacija današnjeg prosječnog radnika posve suprotna. Činjenica je da većina nas svakog dana satima sjedi, na štetu svome zdravlju.

Sjedilački način života – naročito u kombinaciji s drugim raširenim problemima, poput sve veće ovisnosti o ekranima – može pridonijeti mnoštvu problema, od kojih su najočitiji i najznačajniji depresija, anksioznost, problemi s pozornošću i općenito smanjena kognitivna sposobnost.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ti problemi s kojima se naša kultura suočava su uznemirujući i sve rašireniji, bez obzira na to kojih ste vjerskih uvjerenja, a još više uznemiruje to što se čini da naš svijet neće uskoro promijeniti pravac.

Kršćanina bi ovo trebalo još više plašiti zbog učinaka na tijelo i dušu. Na kraju krajeva, mi vjerujemo u Utjelovljenje, da je Isus Krist postao čovjekom i da je prebivao među nama. Isus je bio „nama u svemu sličan osim u grijehu”, kako čitamo u Poslanici Hebrejima – što znači da je On, poput nas, imao i um i tijelo, i da je oboje koristio kako bi ispunio poslanje koje mu je Otac namijenio.

No tjelesno se zdravlje rijetko spominje kad se govori o svetosti. Da, tjelesni činovi poput klečanja, moljenja krunice ili primanja Euharistije često se naglašavaju kao ključne sastavnice dobrog kršćanskog života, ali ideja da se na tjelesno zdravlje mora paziti kao i na duhovno kako bismo se više približili svetosti čini nam se stranom.

No to uvjerenje je dobro poznato u našoj katoličkoj tradiciji. Upravo je sv. Toma Akvinski pisao:

„Dobroj građi tijela odgovara plemenitost duše.”

Taj se citat pojavljuje u knjizi iz 1921. godine, „Kako biti intelektualac”, dominikanca A. G. Sertillangesa. Knjiga je namijenjena ponajviše onima koji se žele baviti intelektualnim radom, ali mnogi se njezini dijelovi mogu primijeniti na prosječnoga kršćanina – pogotovo dio o tome kako je briga za tijelo nužna za svet život.

Sertillanges, nakon što je priznao da ta ideja „obično plaši duhovne ljude koji nestalno prosuđuju” (uh!), počinje pozivajući čitatelja:

„Prije svega neka vas ne bude stid misliti na svoje zdravlje. Mnogi su geniji bili lošeg zdravlja pa ako Bog hoće da tako bude i s vama, ne govorimo o tome. Ali ako ste vi sami uzrok svojoj bolesti, to je veoma grešno iskušavanje Boga.” 1 

On priznaje da će onaj tko je lošeg zdravlja (ne svojom krivnjom) imati drukčiji i plemenitiji put do svetosti. Takva je ljepota otkupiteljskog trpljenja.

No Sertillangesovo upozorenje vjerojatno se može primijeniti tek na nekolicinu ljudi, što znači da mi ostali imamo dužnost svoja tijela održavati u dobrom stanju, kako bismo mogli bolje čuti Gospodinove pozive u svome životu.

Sertillangesovi savjeti koji slijede u knjizi – ovdje sažeti u pet ključnih točaka prividno nepovezanih s duhovnim životom – sigurno pomažu u postizanju svetoga života:

1. „Dobra je higijena za vas gotovo kao intelektualna vrlina. Kod nas modernih ljudi filozofija je često tako jadna, ali je higijena na visini. Nemojte prezreti higijenu i ona će obogatiti vašu filozofiju.”

Nečuvena ideja! Tuširajte se. Perite zube. Mijenjajte rublje. Izgleda da su naše mame to ponavljale s razlogom – ne samo da će vaša okolina cijeniti vašu dobru higijenu, nego će i osvježeno tijelo nesumnjivo osvježiti um, i on će biti spremniji čuti Božji glas.

2. „Provodite život, koliko je god moguće, na čistu zraku. Poznato je da je pažnja […] u blisku odnosu s disanjem, i da je obilje kisika prvi uvjet općega zdravlja. Izvrsna je praksa: držati otvoren prozor noću i danju, kad god to razboritost dopušta, češće duboko disati, osobito uz popratne kretnje koje pojačavaju disanje i čine ga pravilnim, kao i izmjena šetnje i rada prema grčkoj tradiciji.”

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Danas mnogi od nas žive u betonskim džunglama, ili smo veći dio dana za radnim stolom, ustajanje, pa je hodanje i udisanje svježeg zraka gotovo postalo luksuzom. No taj luksuz vrijedi nastojati ugurati u svoj raspored, što potkrepljuju brojna istraživanja.

3. „Pazite dobro na svoju prehranu. Lagana i jednostavna hrana, umjerena po količini i načinu spremanja, omogućit će vam spremniji i slobodniji rad. Mislilac ne smije provoditi svoje dane samo u probavljanju.”

Pitajte bilo koga tko je otišao na euharistijsko klanjanje poslije obilna obroka, i shvatit ćete da pun želudac baš i ne olakšava pozitivan molitveni doživljaj. Postoji razlog zašto je post tako važan u katoličkoj tradiciji – ispravno shvaćena glad za hranom odgovara gladi za Bogom. Naravno, Bog je stvorio hranu, i ona je „vrlo dobra”, ali neumjerenost u jelu i piću i dalje je jedan od sedam smrtnih grijeha.

4. „Svakodnevno izdvojite vrijeme za vježbanje. Sjetite se riječi engleskoga liječnika: ‘Tko ne nađe vremena za vježbanje, naći će ga za bolovanje.’”

Tu se nema što nadodati. Uz tako nemilosrdnu izjavu članarina u teretani više nije rasipanje, nego ulaganje novca. Što biste više voljeli – otići trčati, i malo se napatiti sada, ili kasnije plaćati za posljedice desetljeća nevježbanja? I kao da nam treba još dokaza, ono što je Sertillanges zaključio prije gotovo 100 godina sad uvjerljivo potvrđuju nedavno provedene studije.

5. „Još više pazite na svoje spavanje. Nemojte spavati ni previše ni premalo. Prekomjerno spavanje otežava, kvari i usporava krv i misao. Nedovoljno vas spavanje navodi na produženje sna i na opasno opterećivanje razdražljivošću pri radu.”

Ovo se podrazumijeva. Kome god se dogodilo da 20-minutno drijemanje prijeđe u trosatni spavanac, zna taj osjećaj „otežanosti” nakon buđenja. Kao i sa svime drugim u životu, i sa spavanjem je potrebna uravnoteženost ako želimo izvući više iz svoga kršćanskog života.

Sertillanges u svemu moli čitatelja da pazi na to kako živi svoj život, da ljubi Boga iznad svega, da tako bude istinski slobodan svoju volju koristiti u službi nečega većega. Svoje promišljanje od dobrom tjelesnom zdravlju zaključuje ovako:

Ako netko i dalje ostaje proždrljivac, lijenčina, rob kreveta i stola, ako previše voli vino, alkohol, duhan, ako se prepušta nezdravim uzbuđenjima i navikama koje istodobno iscrpljuju i uzrujavaju, ako ponovno upada u grijehe koji mu se možda od vremena do vremena opraštaju, ali čije posljedice ostaju, kako će živjeti po higijeni, o kojoj smo upravo govorili da je prijeko potrebna?

Prijatelj naslada je neprijatelj svojega tijela i brzo postaje neprijatelj svoje duše. […] Disciplina i mrtvljenje tijela, zajedno s potrebnom brigom o njemu, najbolje je što možete izabrati. Na taj ćete način vi, kršćanski djelatnici, a posebno mladi, imati jedno od najboljih osiguranja za svoju budućnost.

Dao Bog da svi imamo hrabrosti savladati svoje napasti, i slijediti put što nam ga Gospodin pokazuje. Sv. Toma Akvinski, moli za nas!

Matthew Sewell  | NCR

Prijevod: Ana Naletilić | Bitno.net

  1. Prijevodi citata preuzeti iz “Kako biti intelektualac”, Verbum, Split, 2015. (prev. Filozofsko-teološki zbor dominikanske mladeži „Akvinac”)

Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više