Moguće je da roditelji budu prestrogi sa svojom djecom u tolikoj mjeri da se ona obeshrabre i da im nedostaje nužnoga samopoštovanja. No moguće je i da roditelji budu preblagi u tolikoj mjeri da im djeca postanu razmažena i da im nedostaje prave samodiscipline i poniznosti. Zato Sveto pismo, nastojeći uravnotežiti pouku i ohrabrenje, kaže: „A vi, očevi, ne srdite djece svoje, nego ih odgajajte stegom i urazumljivanjem Gospodnjim!” (Ef 6,4)

I župnici u svojem vodstvu župa moraju pronaći ispravnu ravnotežu, pružajući ljubaznost, utjehu, ohrabrenje, i svjedočanstvo vjere svojim župljanima, ali ne propuštati ispravno prekoravati zbog grijeha i upozoravati na njegove posljedice, ali i na sud koji se svima sprema. Zato sveti Pavao kaže: „Kao što znate, svakoga smo od vas kao otac svoju djecu, poticali, sokolili i zaklinjali da živite dostojno Boga koji vas pozva u svoje kraljevstvo i slavu.” (1 Sol 2,11-12). Tako svećenik mora poticati: kao onaj koji poučava, želi i očekuje najbolje za svoje stado, ali i kao onaj koji ih ljubi.

Gotovo se ne može reći da je danas u Crkvi ta ravnoteža ispravna. Ispravljanje i prekoravanje –  prema onome što govori većina katolika – danas se rijetko čuje u propovijedima. Gdje je to slučaj, ne može se reći da svećenik postupa kao otac, jer bi otac vidio kako grijeh može ugroziti budućnost njegove djece, i u ljubavi bi ispravljao, voljan uzrujati svoju djecu kako bi spriječio nešto gore. No na nekim mjestima ima svećenika koji poučavaju i propovijedaju kao da nastoje pobijediti u raspravi i nadvladati druge, a ne s ljubavlju i brižno, i oni znaju biti nepotrebno oštri.

Čini se da i u obiteljima prevladava tendencija prevelike popustljivosti, a tako se gubi nužna ravnoteža. Previše je djece danas postalo nepopravljivo jer se nisu naučila disciplini kada su bila malena. Previše ih je bezobrazno prema starijima, i izgubili su poniznost potrebnu za učenje i zrelost. Zato sada ima obitelji gdje se izgubila ravnoteža između ohrabrenja i discipline. Točno je i da se neku djecu ugnjetava drugom krajnošću, i njih pritišću omalovažavanje, loša slika o sebi samima, i bijes.

Zato je potrebna ravnoteža.

Sveti Grgur I. Veliki u svojemu „Pastoralnome pravilu” (Regula pastoralis) pruža nekoliko dobrih savjeta u vezi s tom ravnotežom. Mnogo toga što on kaže naprosto je zdravi razum, ali važno je vratiti se na taj tekst jer zdravi razum danas baš i nije uobičajen. Ono što on kaže odlično je i zato što on koristi dvije veoma dojmljive slike, koje pažljiv svećenik ili roditelj koji ovo čita može zapamtiti. Ovo sveti Grgur kaže u vezi s ranom grijeha:

„No ranu se često nevještim liječenjem učini još gorom. […] U svakome slučaju, brigu se treba pružiti na takav način da disciplina nikada nije prestroga, a niti dobrota pretjerana. […] Ako se jedna od tih stvari pokazuje bez one druge, nedostaje ili discipline ili dobrote. […] Tome nas uči Sveto pismo preko Samarijanca, koji je napola mrtvoga čovjeka odveo u gostionicu, i rane mu povio vinom i uljem. Vino ih je očistilo, a ulje ublažilo.”

„Uistinu, potrebno je da svatko tko pristupa liječenju rana mora vinom zadati oštru bol, a uljem dodir dobrote, tako da se ono trulo vinom očisti, a što se može izliječiti, umiri se uljem.”

„Ukratko, blagost se mora pomiješati s oštrinom, i ta će mješavina spriječiti da laici postanu ogorčeni zbog pretjerane strogosti, ili raspušteni zbog pretjerane dobrote. […] Tako je David rekao: „Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni” (Ps 23,4). Uistinu, štapom nas se kažnjava, a palicom nas se podržava. Dakle, ako ima ispravljanja štapom, neka bude i potpore palicom. Neka bude ljubavi koja ne omekšava, žestine koja ne ogorčuje, revnosti koja nije pretjerana ili nekontrolirana, i dobrote koja štedi, ali ne više nego što je prikladno. Prema tome, u umjetnosti duhovnoga vodstva pravda i milosrđe kuju se zajedno.” (Pravilo II,6)

To su sve praktični podsjetnici, ali uz njih imamo i dojmljive slike vina i ulja, štapa i palice. Potrebno je i jedno i drugo, ali moraju uravnoteživati jedno drugo. Mora biti jasnoće s ljubavlju, ali i ljubavi s jasnoćom. Mora biti veritatem in caritate – istine u ljubavi.

Izvor: Community in Mission | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.