Zašto si razočaran? Zbog golema nesrazmjera između tvojih želja i njihova ostvarenja. Tvoja je duša u nekom smislu beskonačna zato što je duhovna, ali tvoje tijelo i svijet oko tebe su materijalni, ograničeni su, „skučeni, zatočeni, zatvoreni“. Možeš zamisliti planinu od zlata, ali nikada je nećeš vidjeti. Možeš zamisliti dvorac od stotinu tisuća soba – jedna soba optočena dijamantima, druga smaragdima, treća biserima – no nikada nećeš vidjeti takav dvorac.

Na sličan način možeš se veseliti nekom zemaljskom užitku ili položaju ili životnoj situaciji, ali čim to postigneš, počneš osjećati golem nesrazmjer između ideala kojega si zamišljao i stvarnosti koju posjeduješ. Uvijek slijedi razočaranje. Svaki se zemaljski ideal gubi posjedovanjem. Što je ideal više fizičke naravi, razočarenje je veće; što je više duhovne naravi, razočaranje je manje. To je razlog zašto se oni koji se posvete duhovnim interesima, primjerice potrazi za istinom, nikada ne probude s gorkim okusom u ustima ili osjećajem da su iscrpljeni i ne mogu više.

Kada otkriješ razlog svojega razočaranja – a to je razlika između zamišljenog ideala i njegove realizacije u tijelu ili tvari – ne postaješ cinik. Umjesto toga, možeš poduzeti sljedeći korak i pokušati potpuno izbjeći razočaranja. Nema ništa nenormalno u tvojoj želji da živiš, ne još dvije godine, nego zauvijek; nema ništa čudno u tome što čezneš za istinom – ne za škrtom istinom koja isključuje i same povijesne činjenice, nego za puninom istine; ne postoji ništa nehumano u tvojoj čežnji za ljubavlju, ali ne samo dok vas smrt ne rastavi, dok se ne zasitite ili udaljite zbog nevjere – nego za ljubavlju koja vječno traje. Pa valjda ne bi mogao ni poželjeti taj Savršeni Život, Savršenu Istinu i Savršenu Ljubav kada oni ne bi postojali? Sama činjenica da uživaš njihove djeliće ukazuje na to da mora postojati cjelina. Nikada ne bi poznavao njihov raspon kada ne bi bilo opsega; nikada ne bi hodao u njihovoj sjeni kada ne bi bilo svjetla.

Bi li patka imala nagon za plivanjem da nema vode? Bi li djetešce plakalo za hranom da hrana ne postoji? Bi li postojalo oko da nema Ljepote koju možemo promatrati? Bi li postojale uši da nema skladbi za slušanje? I bi li u tebi postojala čežnja za vječnim životom, savršenom istinom i zanosnom ljubavi da savršen Život, Istina i Ljubav ne postoje?

Drugim riječima, STVOREN SI ZA BOGA.

Ništa manje od beskonačnoga ne može te zadovoljiti i kada bi netko od tebe tražio da se zadovoljiš s manjim, to bi značilo upropastiti tvoju narav. Kao kada velika plovila, kada se porinu, nesigurno plove plitkim vodama uskoga rukavca rijeke, tako si i ti nemiran unutar granica prostora i vremena, a miran si samo na pučini vječnosti.

Fulton J. Sheen

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Stvoreni za sreću”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.