Što zapravo znači biti otvorena uma?

Prođe jako malo vremena između mojih susreta sa zahtjevima da budem otvorena uma. Stvar je došla do te točke da postanem oprezan pred ljudima koji to govore, i pitam se zašto traže od mene da budem otvorena uma. Na kraju krajeva, što to uopće znači?

Imam dojam da otvoren um, prema mišljenju većine ljudi, znači odsustvo prosuđivanja. „Na kakve god ideje naiđete, nemojte ih osuđivati. Samo ih prihvatite. Nemojte samo tako osuđivati. Svatko ima pravo na svoje mišljenje, i nitko nije ni na kakvome položaju s kojega smije drugome govoriti da je u krivu. Jedina prigoda kada je u redu reći ljudima da su u krivu jest kada oni nekome drugome govore da je u krivu. Ideje nisu ni točne ni pogrešne – sve je to do pojedinca.”

Izgleda da je to manifest iza većine poticaja da budemo otvorena uma. No G. K. Chesterton nas upozorava:

„Milijuni umjerenih ljudi u crnim kaputima nazivaju sami sebe razumnima i zdrave pameti samo zato što uvijek obole od ludila koje je trenutno u modi, zato što ih se vihorom ovoga svijeta forsira u ludilo za ludilom.”

Je li trenutna ideja o otvorenome umu samo još jedna od tih modernih ludila? Onda bi možda bilo dobro ne biti tako otvorena uma o tome modernome, neosuđujućem pogledu na bivanje otvorena uma. Na kraju krajeva, Chesterton je napisao i ovo: „Pazite da ne budete toliko otvorena uma da vam mozak ne ispadne.”

Što zapravo znači biti otvorena uma? Je li to stav, ili stanje uma, stanje receptivnosti i propitivanja. A što je um? To je intelekt, apstraktna sila ljudske osobe da formira, prima, sintetizira i prosuđuje ideje. Konačno dobro uma jest istina, spoznaja stvarnosti, a na kraju – sam Bog. Posao uma jest prosuđivati ideje kao istinite ili lažne, i poklapaju li se one sa stvarnošću ili ne. Kao što je isusovac i filozof James Schall napisao: „Um koji ne može ili ne želi nešto afirmirati ili prosuditi nije um.”

Naravno da je potrebno suzdržati se od prosuđivanja bez dovoljnih dokaza ili podataka, ali osoba koja jednostavno odbija išta prosuditi, čiji um ostaje vječno otvoren, odustaje od upravo one stvari koja ga čini čovjekom – svojega uma. Schallovo gledište na dužnost uma upravo je suprotno značenju koje su stvorila današnja upozorenja da budemo otvorena uma.

Dakle, svrha otvorena uma nije jednostavno pustiti sve ideje unutra a da ih ne prosuđujemo, nego dopustiti ideji da posve uđe u um, kako bismo je mogli dobro prosuditi. Pogreška je uma nikada ne prosuđivati ideju. Također je pogreška prosuđivati ideju prije nego što je posve razumijemo. Kako bi um mogao dobro prosuditi, mora imati dovoljno informacija. Dobra je analogija to da usta moraju biti otvorena dovoljno široko i dovoljno dugo vremena kako bi hrana mogla u njih ući, ali usta istovremeno moraju zagristi i žvakati hranu, kako bi ona mogla ući u tijelo i nahraniti ga. Tako i um mora biti otvoren kako bi primao ideje, ali se mora i zatvoriti, kako bi izvukao i odvojio ono što je u njima istinito, a što je lažno.

Jedan od najkorisnijih primjera ispravne otvorenosti uma jest filozofija srednjega vijeka, naročito ona svetoga Tome Akvinskoga. On naveliko navodi citate iz poganskih, židovskih, muslimanski i kršćanskih izvora. Posve je jasno da je odvojio vremena da temeljito prouči i shvati te druge mislioce, jer istina je istina, bez obzira na to odakle dolazi. Istovremeno, sve je te misli on podvrgnuo nemilosrdnoj racionalnoj analizi. Sveti Toma Akvinski zasigurno je bio čovjek s dobrom količinom otvorenosti uma.

Primjeri umova koji nisu ostali otvoreni dovoljno dugo su moderni filozofi, počinjući s Descartesom. Oni su općenito izbacili sve mislioce prije samih sebe, ili jer su ih pogrešno razumjeli, ili su ih ignorirali. Nažalost, nije moguće među modernim filozofima pronaći rigorozno razumijevanje mislilaca koji su živjeli i djelovali prije njih. Ako su se mislioci srednjega vijeka ponosili time što su patuljci koji stoje na ramenima divova, mislioci modernoga doba ponosili su se time što su ubojice divova, kako bi oni samo mogli zadržati svoj maleni stas.

Dakle, bitno je um držati otvorenim dovoljno dugo vremena. Ako um držite otvorenim beskonačno dugo, onda počnete odbijati koristiti svoj um, i ostanete bez njega. Tada mozak ispada. Ako um nije nikako otvoren, od manjka hranjivih tvari postane skučen i oskudan. Dakle, držite um otvorenim, ali zatvarajte ga kada je to potrebno.

Izvor: National Catholic Register | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.