Razboritost zahtijeva oštar um koji je sposoban suočiti se izravno sa stvarnošću. Razboritost nije isto što i lukavost (postizanje ciljeva prijevarom ili vrdanjem) ili bistrina (posjedovanje oštra uma). Razboritost se prvenstveno odnosi na sposobnost donošenja ispravnih odluka.

Ispravne odluke odgovaraju stvarnosti (konkretnoj, trenutnoj situaciji) i ljudskim bićima (njihovu dostojanstvu). Ako, umjesto donošenja odluka koje korespondiraju s činjenicama, iskrivljujete činjenice kako bi one koristile vašim interesima i udovoljavale vašim strastima, nećete nikada moći prakticirati razboritost.

Da biste mogli donositi ispravne odluke, potrebna vam je iskrenost (morate živjeti u skladu s istinom), pronicavost (morate posjedovati oštru mentalnu percepciju), marljivost (morate odvojiti vrijeme za proučavanje stvarnosti), poniznost (morate tražiti savjet) i odvažnost (morate biti spremni na rizik).

Ako vam nedostaje razboritosti, ili će odluke koje donosite biti pogrešne ili uopće nećete donositi odluke. Bez razboritosti, vaš put prema liderstvu bit će onemogućen.

George Washington bio je razborit vojnik. U Američkom ratu za neovisnost prkosio je stvarnosti i ispravno procjenjivao situaciju: neprijateljska vojska bila je brojčano nadmoćnija i imala je više pušaka i generala. Odlučio je promijeniti dotadašnji konvencionalni način ratovanja koji je uključivao klasičnu bitku (obje strane postrojene sučelice jedna drugoj) i pretvorio ga u gerilski rat. Da nije bio tako razborit u razmišljanju i djelovanju, američka povijest zacijelo bi izgledala potpuno drukčije.

Sveta Terezija iz Calcutte bila je razborita redovnica. Njezin poziv bio je biti majkom najsiromašnijima od siromašnih, dijeliti njihovu unutarnju samoću, pokazati cijelomu svijetu beskrajnu ljubav Božju prema svakomu čovjeku. „Prekrasna je to smrt“, rekla je jednom, „kada ljudi koji su živjeli kao životinje umru kao anđeli – voljeni i željeni.“ Kako bi ostvarila ovaj svoj poziv, godine 1950. osnovala je novi red pod nazivom „Misionarke ljubavi“. Nedugo zatim mnogi ljudi iz njezina kruga tražili su od nje da se u odlučivanju ravna prema kriterijima dobrotvornih organizacija. Terezija je to odbila. Bila je razborita – i hrabra – dovoljno hrabra da se sukobi sa stvarnošću: „Mi smo crkveni red, nismo dobrotvorna organizacija!“ Nije prošlo ni nekoliko desetljeća, a red koji je osnovala postao je jedan od najvećih u Katoličkoj Crkvi.

Gornji tekst izvadak je iz knjige “Od temperamenta do karaktera” Alexandrea Havarda. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.