Razboritost nam omogućuje percipirati različite situacije u svoj njihovoj složenosti (ili jednostavnosti, već prema slučaju) i donositi odluke u skladu s tom percepcijom. Razborito donošenje odluka sastoji se od dvoga: promišljanja i odluke.

Razboritost zahtijeva oštar um koji je sposoban suočiti se izravno sa stvarnošću. Razboritost nije isto što i lukavost (postizanje ciljeva prijevarom ili vrdanjem) ili bistrina (posjedovanje oštra uma). Razboritost se prvenstveno odnosi na sposobnost donošenja ispravnih odluka.

Ispravne odluke odgovaraju stvarnosti (konkretnoj, trenutnoj situaciji) i ljudskim bićima (njihovu dostojanstvu). Ako, umjesto donošenja odluka koje korespondiraju s činjenicama, iskrivljujete činjenice kako bi one koristile vašim interesima i udovoljavale vašim strastima, nećete nikada moći prakticirati razboritost.

Da biste mogli donositi ispravne odluke, potrebna vam je iskrenost (morate živjeti u skladu s istinom), pronicavost (morate posjedovati oštru mentalnu percepciju), marljivost (morate odvojiti vrijeme za prou-čavanje stvarnosti), poniznost (morate tražiti savjet) i odvažnost (morate biti spremni na rizik).

Ako vam nedostaje razboritosti, ili će odluke koje donosite biti pogrešne ili uopće nećete donositi odluke. Bez razboritosti, vaš put prema liderstvu bit će onemogućen.

George Washington bio je razborit vojnik. U Američkom ratu za neovisnost prkosio je stvarnosti i ispravno procjenjivao situaciju: neprijateljska vojska bila je brojčano nadmoćnija i imala je više pušaka i generala. Odlučio je promijeniti dotadašnji konvencionalni način ratovanja koji je uključivao klasičnu bitku (obje strane postrojene sučelice jedna drugoj) i pretvorio ga u gerilski rat. Da nije bio tako razborit u razmišljanju i djelovanju, američka povijest zacijelo bi izgledala potpuno drukčije.

Sveta Terezija iz Calcutte bila je razborita redovnica. Njezin poziv bio je biti majkom najsiromašnijima od siromašnih, dijeliti njihovu unutarnju samoću, pokazati cijelomu svijetu beskrajnu ljubav Božju prema svakomu čovjeku. „Prekrasna je to smrt“, rekla je jednom, „kada ljudi koji su živjeli kao životinje umru kao anđeli – voljeni i željeni.“ Kako bi ostvarila ovaj svoj poziv, godine 1950. osnovala je novi red pod nazivom „Misionarke ljubavi“. Nedugo zatim mnogi ljudi iz njezina kruga tražili su od nje da se u odlučivanju ravna prema kriterijima dobro-tvornih organizacija. Terezija je to odbila. Bila je razborita – i hrabra – dovoljno hrabra da se sukobi sa stvarnošću: „Mi smo crkveni red, nismo dobrotvorna organizacija!“ Nije prošlo ni nekoliko desetljeća, a red koji je osnovala postao je jedan od najvećih u Katoličkoj Crkvi.

Abraham Lincoln bio je razborit čovjek. Volio je čuti različita stajališta. Stvorio je ozračje u kojemu su njegovi ministri slobodno izražavali neslaganje s njime, ne bojeći se osvete. Istodobno, znao je kada je potrebno zaključiti raspravu i donijeti konačnu odluku.

Farizeje o kojima čitamo u evanđeljima često se isticalo kao primjer nerazboritosti. Umjesto da su razmišljali racionalno: „Ovaj čovjek bio je slijep, a sada vidi; prema tome, Isus Krist, koji ga je ozdravio, sigurno mora biti svet“, oni su, potaknuti strašću (mržnjom i zavišću) i vlastitim interesima (moći i novcem), bezobzirno iskrivljavali činjenice: „Isus je grešnik, a kako grešnici ne mogu činiti čudesa, čovjek koji je navodno rođen slijep, očito nije ni bio slijep.“ Farizejski duh, koji prepoznajemo po njegovu preziru prema stvarnosti, prijeti nam i danas. Dobar primjer za to aktualna je rasprava o pobačaju. Suvremena genetika potvrđuje nešto što zna svaka žena koja je ikada bila trudna, da je čovjek – čovjek od trenutka začeća. Prema tome, pobačaj nije moguće opravdati. Pa ipak, mnoge zemlje uništenje nedužnoga ljudskog života smatraju „pro-gresivnim“, „naprednim“. Sa stajališta razboritosti, problem nije u tome što zakon ne kažnjava pobačaj (to je politička odluka), već u tome što sredstva javnoga pri-općavanja proglašavaju pobačaj mjerilom slobode, de-mokracije, napretka i ljudskih prava. Kada netko gazi znanost, čak i sam razgovor o razboritosti doimlje se kao poremećenost.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Od temperamenta do karaktera”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.