Sramežljivost je ružna! Imao bi nešto reći, a riječi kao da su zapele negdje u grlu. Susretneš osobu koja ti se posebno sviđa i pocrveniš. Pošao bi s nekim u šetnju jer slutiš da bi to bilo druženje sa srećom, a onda ti se noge zalijepe za jedno mjesto i ni makac.

Sramežljivost je ružna jer blokira vašu želju za životom, zaustavlja radosti i lijepe osjećaje. Ružna je i zato što ne dopušta da napredujete i da se drugima predstavite onakvi kakvi jeste, bez straha.

Ako je sve to istinito, trebalo bi iznaći neko cjepivo protiv tog štetnog virusa koji ne služi ničemu dobrom. Samo trenutak! Jesmo li posve sigurni da sramežljivost ne nosi u sebi baš nikakva dobra?

Riječ sramežljivcima

Kad već govorimo o tome, recimo sve. Sramežljivost nije bolest; to je jedna osobina karaktera i nečije osobnosti (od najmlađih do starijih), vrlo bogata i poticajna. Ona je način na koji neki ljudi kao da u ponašanju žele reći: “Nisam posve siguran, ne želim se nametati.”

Vi, sramežljivci, ne morate se osjećati drukčijim od ostalih, ili čudnim jer niste živahni kao ostali. Sramežljivost može biti neka vrst obrane u situacijama koje ne volite. Naravno, ne smije postati izlikom da se zatvorite kao puž u svoju kućicu ili da pobjegnete pod stol. Sramežljivost nije maska koju možete navući ni oružje kojim možete plašiti sve one koji vam se obraćaju. Ima ona dobre strane, stoga je treba kontrolirati, poštovati i voljeti, baš onako kako činimo s drugim svojim osjećajima do kojih nam je stalo.

Sramežljivost pod rendgenskim zrakama

Sramežljivost se pod rendgenskim zrakama vidi kao crvenilo koje izbija na licu mladića ili djevojke kad netko, u posebnim zgodama, izgovori njihovo ime, kad ih se prozove da nešto kažu, kad dođu u središte pozornosti ostalih. Njihova želja da se sakriju tada se uvišestruči, a oni bi najradije postali nevidljivi.

Zanimljivo je da sramežljivci uvijek govore ispod glasa kao da se boje da nekoga ne smetaju svojim mislima (takav način poštovanja čini mi se prekrasnim!). Oni nastoje da ne budu upadljivi ni originalnim odijevanjem niti jako pametnim dosjetkama.

Na kraju krajeva, ako dobro razmislite, sramežljivci imaju neke osobine koje ih čine zanimljivima i privlačnima. Njihova šutljivost ponekad govori više od nečije galame, a njihove male geste kojima izražavaju osjećaje tako su bogate ljubavlju.

Sramežljivost pod rendgenskim zrakama predstavlja se još i kao osjećaj koji prikriva druge osjećaje kao čarobna kutija koja skriva blago. Sramežljivost čuva (ne “pokriva”) iskrenost, jednostavnost, sposobnost razmišljanja.

Druga strana medalje

Rendgenske zrake otkrile su nam dobre strane sramežljivosti. Vidjeli smo da nije opasna, nije neobična, štoviše jasna je kao sunce.

Ima, međutim, još nešto što treba preispitati. Ako primjećujete da ste sramežljivi i da vam se ne izlazi iz kuće jer ne uspijevati pronaći pravog prijatelja ili dečka, ako se ne usudite izreći svoje mišljenje ili osjećaje, zastanite načas, obustavite sve druge poslove i razmislite. Istina je da sramežljivost može biti poželjna vrlina, osobina koja druge privlači, ali ako želite da vas drugi doista upoznaju, da vas cijene, da vašu stidljivost ne tumače loše, dopustite da vas upoznaju! Spustite pokretni most, oslobodite se strahova (koji ionako ničemu ne služe) i počnite slobodno disati punim plućima! Ne dopustite da vas strah od toga da ste dosadni, nezanimljivi, ružni, stjera u mišju rupu. Takvi osjećaji ne donose ništa dobra i nepoželjni su; podrezuju krila, ne dopuštaju da poletite. Kamo? Pa prema sreći, naravno!

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Goruća pitanja”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.