U književnosti, slikarstvu i filmu često nailazimo na sljedeći prizor: osoba leži u travi na vrhu planine i promatra nebo i zvijezde dok je miluje blagi povjetarac. To je klasičan prikaz kojim nam umjetnici već stoljećima prikazuju ljudsku slobodu. No, ta osoba doista koristi svoju slobodu tek onda kada ustane i odluči u kojem će smjeru krenuti, odnosno kada izvrši voljni čin.

Sloboda je sposobnost upravljanja samim sobom

Što će mi ta sposobnost ako se ne usudim donositi odluke? Ležati na livadi – ili na ležaljci, ili se ljuljati u stolcu za njihanje – to je ugodan odmor, no ako iz dana u dan ništa drugo ne radim, onda gotovo uopće ne koristim svoju slobodu i vjerojatno se nikada neću razviti kao osoba. Kad izbjegavamo donositi konkretne i odgovorne odluke puštamo da nas vode okolnosti i odbijamo ulogu tvorca svoje osobne i jedinstvene povijesti. Tada drugi odlučuju umjesto mene, dok vrijeme neumoljivo prolazi… Pruski general von Moltke i narodna poslovica poručuju nam da je najgora odluka ne donijeti nikakvu odluku.

Mijenjajući stvarnost oko sebe čovjek iskazuje veličinu svoje slobode. Tada je svoj gospodar, a samim time i gospodar svojih djela kojima upravlja svojom voljom. Sposoban je planirati, osmišljavati projekte i oblikovati svoju budućnost prema vlastitim uvjerenjima.

U načelu, svaka osoba ima neke opće zamisli o životu, čak i kad ih nije svjesna. Svatko od nas ima neki svoj životni projekt, bio on složen ili jednostavan, dubok ili površan. U njega su utkane ideje o obitelji i zanimanju, kulturi i politici, moralnim načelima i vjerskim uvjerenjima.

Potrebno je podignuti pogled prema nebu, stremiti visoko i usmjeriti se prema idealima za koje vrijedi živjeti. Ako nam je novac jedini cilj, i to srećom stečen novac, tada je naš životni projekt upravo bijedan. Zašto možemo tvrditi da čovjek mase nije uistinu slobodan? Što mu nedostaje? Zar ne čini po svojoj volji kad se cijeli dan igra s aparatom u baru? Ne vrši li tada svoju volju? Istina, ali koristi njezin minimum! Svijet od njega traži više.

Ključno je pitanje: za što koristim svoju slobodu?

Ako nemam svrhu, cilj kojem ću težiti, onda mi sloboda može služiti za beznačajne stvari. „Hoću pivo i pomfrit!“ To je trivijalna želja, malena i uska težnja. Sloboda koja se temelji jedino na zadovoljenju neposrednih potreba nije ljudska sloboda, već ona koju imaju i životinje. „Želiš li upoznati neku osobu“, poručuje sveti Augustin, „ne pitaj je što misli, nego što voli“.

Naše su težnje mjera naše slobode. Što su nam težnje uzvišenije, veća je naša sloboda. Važni su snovi koje možemo ostvariti, cilj prema kojemu težimo, istine koje nas nadahnjuju, dobra do kojih ćemo doći teško i s velikim naporom, ali za koja ćemo dati sve od sebe. Važno je stremiti visoko kako bismo proširili srce i probudili svoje potencijale. „Kad želiš izgraditi brod i tražiš ljude za taj zadatak“, kaže jedna njemačka narodna poslovica, „nemoj im zapovjediti da prikupe materijal i vrše komplicirane izračune, nego prvo probudi u njima čežnju za velikim i širokim oceanom“.

Sloboda znači upravljati samim sobom, kao i izgrađivati samoga sebe. Kako se izgrađujem? Donoseći slobodne odluke. Pritom ja nisam samo aktivni subjekt, jer te odluke i mene oblikuju. Kada netko donese odluku da želi biti liječnik i krene u njezino ostvarivanje, za nekoliko će godina biti drukčiji čovjek nego što bi bio da je odlučio postati umjetnik. Mnoge okolnosti našeg života u velikoj mjeri ovise o našoj volji: društveni položaj, zanimanje, prijatelji, prakticiranje vjere… „Sudbinu si krojimo sami“, s pravom poručuje jedna pjesma.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Jutte Burggraf “Živjeti slobodu snagom vjere”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net