Skrivanje iza nekoga znaka jednako je odricanju od slobode, napuštanju života i to samo zbog neke prilike. To može biti znak duhovne lijenosti, bijeg, pa čak i opasna obmana.

Foto: Shutterstock

Kada se počnemo brinuti o tome hoćemo li pogriješiti, dođemo u iskušenje da pitamo Boga za znak kojim bi nam otkrio sudbinu. Može to biti u obliku nekoliko pobožnih riječi, poslušnosti i prepuštanju Božjoj volji. Međutim, na kraju možeš zapeti vječno čekajući znak koji se probija nebom kako bi te spasio poput Supermena! Ipak, to može biti i tankoćutan način na koji bježiš od vlastite odgovornosti i istodobno gubiš slobodu koja je temelj bilo kakva obvezivanja.

Jedan od načina na koji se možemo kockati s Bogom jest donošenje naglih zaključaka do kojih dolaziš ako se poklope neke slučajnosti. Tako je jedan čovjek volio skupocjene automobile. Kada se obratio, shvatio je kako Bog od njega traži da odustane od takvih automobila i vozi uobičajenija vozila. Nakon nekoliko godina taj je čovjek ugledao Lexus i divio mu se. Išao je na šišanje i molio se Bogu: “Bože, mislim da me natrag vodiš prema mojoj ljubavi prema skupocjenim automobilima, a ako mi ne daš jasan znak, shvatit ću da je tvoja volja da kupim Lexus!” Sjeo je u brijačnicu i u ruke uzeo prvi časopis sa stolića. Na časopisu je bila slika lijepoga crvenog Lexusa, a pored toga tekst Vražji Lexus. Ipak, Bog često ne daje tako jasne znakove. Možemo nagađati i govoriti: “Bože, ako Ivan sutra obuče narančastu majicu, znat ću daje on pravi za mene.” Ili možemo reći: “Red iz kojega bude dolazila prva redovnica koju vidim, bit će red u koji ću stupiti!” Bog ne djeluje na taj način, osim u nekoliko malobrojnih izuzetaka.

Kada tražimo znak, mi provjeravamo Boga, a Bog obično ne djeluje poput Supermena. Ne dolazi u pomoć zvoneći i zviždeći. Bog doista s nama razgovara (molitva, lectio divina, u hodočašćima, susretima i nekim drugim događajima u našim životima), ali vrlo rijetko naglavce okrene naš život, rijetko dajući slike u kojima predodredi cijeli naš život. Nije da se to nikada ne događa, nije samo jedan sv. Pavao srušen s konja u povijesti spasenja. Međutim, Bog djeluje na taj način, samo ako je duša spremna za to.

Primjerice, Bog je već znao da sv. Pavao gorljivo traga za istinom, čak i ako je imao loše pobude.

Drugi sveci imaju iste priče, ali i za njih vrijedi jednako načelo: Bog nikada ne krši našu slobodu i ne sili nas svojom voljom. On nikada ne će donijeti odluku umjesto nas. Kakav bi otac to učinio? Nadalje, ako nas izvuče iz nevolje ili nam prosvijetli put, on često pazi da najprije sami pokušamo. Na taj način rastemo.

Drugi način na koji tražimo Božji znak jest igrati se Biblijom poput igre na sreću. Neki nasumce otvaraju Bibliju vjerujući da je Božji odgovor prvi navod koji označe kažiprstom. Ne samo da je to odricanje od slobode, nego je to isto još jedan način na koji “provjeravamo Boga”. Prati njegovu riječ, ali ne očekuj od njega da mahne čarobnim štapićem! On nam nudi svoju Riječ, on nas vodi u smjeru kojim smo krenuli i daje nam odobrenje za to, ali nikada ne smiješ pomisliti da je to zamjena za našu slobodu.

Sigurnije se okrenuti prema trajnoj lectio divina kojom nas Bog uči o slobodi govoreći svaki dan našim srcima nježno ili malo glasnije. “Božja je riječ nepredvidljive snage”, govorio je papa Franjo, ali istodobno nas podsjeća na to da Riječ Božja raste u nama poput sjemena, čak i dok seljak spava (Mk 4, 26-29)1. Bog će nas voditi svaki put kada otvorimo Bibliju, ali rijetko će nam kada pokloniti gotova rješenja na zahtjev. Temeljno načelo prema kojemu Bog djeluje jest da on nikada ne bira umjesto tebe.

Isto tako, moraš tijekom razlučivanja upotrijebiti svoj razum i volju. Bog odgovara i daje blagoslov za naš trud ako upotrijebimo ta dva počela kada otkrivamo njegovu volju. Naša sloboda njegov je dar, a Bog ne oduzima darove koje nam je dao. On očekuje da ih upotrijebimo u skladu sa svojom savješću u ime dobra. Na ovome se temelji tvoje dostojanstvo. Skrivanje iza nekoga znaka jednako je odricanju od slobode, napuštanju života i to samo zbog neke prilike. To može biti znak duhovne lijenosti, bijeg, pa čak i opasna obmana.

Bog može slati znakove kako bi te pozvao, vodio, potvrdio tvoju odluku. Bog ti može pomoći upoznati prave ljude, razumjeti biblijske stihove, dobiti priliku za posao, pronaći odgovarajuće mjesto za samoću ili molitvu. Međutim, on nikada ne će odabrati umjesto tebe. Ništa ne može prisiliti tvoju slobodu jer je ona dar od Boga. Kakav je to otac koji bira umjesto svoje djece? Bog nas voli i želi da mi idemo dalje slobodni u zrelu odraslost. To je mjesto našega dostojanstva.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Vittorija L. Castellazzija “O sreći”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.

Footnotes

  1. Evangelii gaudium (Radost evanđelja), 22