Poznajem mnoge koji žive u štetnim situacijama po njihovo psihičko zdravlje i podnose takva stanja sanjajući i nadajući se da će se dogoditi nešto izvana što će izmijeniti njihov život, ili pak žive u stalnom očekivanju važnih događaja (ženidba, diploma, dijete, novo radno mjesto).

Vjeruju da će se izmijeniti njihov život kad jednom postignu takav cilj, dok će se naprotiv pokazati razočaravajućim toliko očekivani događaj kad se jednom dostigne, jer nikada neće biti na visini na kojoj ga se zamišljalo, ili pak nakon što su to doživjeli ponovno će biti iste osobe kakve su bile prije.

Ponovno će se pojaviti njihovi strahovi, bojazni i nesigurnosti.

Evo zašto se treba mijenjati iznutra: vanjsko nije drugo doli odraz onoga što je u nama.

Treba prihvatiti sadašnjost kao jedini trenutak koji nam je dan.

Opojno je izgubiti se u nesigurnostima sadašnjosti isključujući prošlost koja je sad već prošla i budućnost koja još nije došla.

Podsjetimo se također da bijeg od sadašnjosti može biti način da se ne suoči s vlastitom odgovornošću. Dok je život življenja, življenje svega onoga što se može.

Nije važno toliko ono što se radi, samo da se živi vlastiti život.

I ne postoji jedan pravi trenutak.

Uvijek je pravi trenutak za življenje!

Gornji tekst izvadak je iz knjige “Biti sretan – psihoterapija za sve”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net