LIJEK PROTIV ZABRINUTOSTI

Postoji savršen odgovor na svaki ‘Što ako?’

Neprijatelj nas je ulovio u zamku s pomoću dviju malih riječi: »Što ako?“ Uz pomoć tih dviju malih riječi on tako lako zavrti naše umove stvarajući priče o propasti koja nam slijedi.

Henry Cloud i John Townsend

Koliko se nas vuče kroz dan pod teretom zabrinutosti? u mnogih od nas misli kruže oko problematičnih ljudi ili okolnosti. U nekih je anksioznost postala glazbena podloga svakoga našeg dana na koju smo se toliko navikli da je jedva primjećujemo. (Molim vas, imajte na umu da ovdje govorim o obrascima razmišljanja, a ne o anksioznosti koja svoj ima u kemijskoj neravnoteži tijela, u kojemu vas slučaju potičem da potražite profesionalnu pomoć.)

Neprijatelj nas je ulovio u zamku s pomoću dviju malih riječi: »Što ako?“ Uz pomoć tih dviju malih riječi on tako lako zavrti naše umove stvarajući priče o propasti koja nam slijedi.

No naš alat za svladavanje toga „Što ako?“ nalazimo također u dvjema malim riječima: “Jer Bog.“

Ne trebamo se brinuti o sutra jer Bog odijeva ljiljane poljske i hrani ptice nebeske. (usp. Mt 6,25—34)

Naša nas nada neće postidjeti jer Bog je ulio svoju ljubav u naša srca. (usp. Rim 5,5)

Možemo ostati čvrsti u vjeri bez obzira na to što nam dan nosi jer Bog nas spašava po svojoj snazi. (usp. Ef 3,16)

Sloboda počinje kada shvatimo što je to što nas veže. To onda možemo prekinuti istinom.

Anksioznost kaže: „Što ako?“

• Što ako se previše otvorim ovoj osobi i ona to iskoristi kao i posljednji prijatelj kojemu sam vjerovao/vjerovala?

• Što ako me moj suprug/moja supruga prevari?

• Što ako moja djeca poginu u nekakvoj nesreći?

• Što ako moj šef odluči da sam zamjenjiv/zamjenjiva?

• Što ako?…

Svakako da postoje zdrave razine anksioznosti koje našemu umu šalju signal da se boji nečega čega se i treba bojati — poput medvjeda u šumi ili nadolazećih automobila dok prelazimo ulicu.

Jedan od urednika stranice Medical News Today primijetio je da problem nastaje kada se ovaj mehanizam, koji služi spašavanju života, uključi u neprimjerenoj situaciji ili kada ostaje stalno uključen.¹ Tip anksioznosti koji dovodi do vrtloga misli u našoj glavi onaj je pri kojemu naša crno-tivna reakcija na strašne stvari nadilazi racionalno i prelazi u nelogično jer mreže u našemu mozgu zadužene za strah rade prekomjerno.

Stalno pronalazimo nove brige o kojima razmišljamo, a onda i nove poglede na te brige, kao da se neprestanim vrćenjem u krug u svojoj glavi možemo pripremiti za ono što dolazi. Doživljavamo opipljive tjelesne reakcije na stvari koje nisu stvarne prijetnje, a zabrinutost oko budućih događaja dovodi nas do toga da osjećamo pritisak u prsima, ne možemo se opustiti i biti prisutni u trenutku i posve zaboravljamo da postoji Bog, koji će nam dati sve što nam je potrebno sutra, sljedećega tjedna ili dvadeset godina kasnije, čak i ako se ostvare naše najgore noćne more.

Mi se ubijamo time „Što ako?“.

No postoji i bolji način jer imamo izbor.

LAŽ: Ne mogu vjerovati Bogu da će se pobrinuti za moju budućnost.

ISTINA: Bog ima kontrolu nad svakim danom moga života.

“A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se!”

“Vredniji ste nego mnogo vrabaca!“ (Lk 12,7)

BIRAM PREDATI SVOJE STRAHOVE BOGU.

Gornji tekst izvadak je iz knjige Henryja Clouda i Johna Townsenda “Granice”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.