Kako to da neki ljudi kiselo gledaju sunce, a drugi mogu zviždati na kiši? Kako to da neki ljudi čim otvore oči vide uvijek samo pogreške?

To je zato što oni obrnuto misle o smislu života i stvari. Trebaju Boga — ne neko stidljivo biće bez lica, negdje daleko, nego osobnog prijatelja, Oca, tu posve blizu.

U unutarnjem ophođenju s Bogom ljudi dobivaju druge oči za stvari i svakoga jutra NOVO SRCE.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Živjeti je radost” u izdanju Kršćanske sadašnjosti