Možda već imate skupinu pouzdanih prijatelja istoga spola. Zahvalite Bogu na tome i počnite trčati utrku života zajedno s njima. Ne budite isključivi – pozovite nove prijatelje da trče s vama! Ipak, pretpostavljam da većina vas sada misli otprilike ovako: „Reci ti meni, Sarah, gdje da ja nađem takve prijatelje?” Razumijem vas. I nemojte ni slučajno pomisliti da mislim kako je to lako. U višim razredima osnovne škole neka su me djeca toliko ugnjetavala da sam morala promijeniti školu. Znam koliko je sve to teško, ali isto tako znam da je itekako vrijedno uloženoga truda.

Za početak sam osmislila Pet koraka do vlastite ekipe:

1. Budite hrabri. Skupite svu krepost hrabrosti koju imate i iskoračite malo iz svoje zone udobnosti. Ne dopustite da vas paraliziraju strahovi i događaji iz prošlosti; ne dajte da se prošlost negativno odrazi na budućnost. Imajte hrabrosti i odvažnosti prihvatiti svoje spoznaje i uvide, podijeliti ih s drugima i pronaći ljude koji žele trčati s vama.

2. Odredite prioritete. Imajući u vidu sve što je dosada rečeno, trebate ponovno promisliti o tome što cijenite na prijateljima. Okružite se pozitivnim ljudima, onima koji vas oraspoložuju, a ne deprimiraju. Volim onaj poznati citat: „Pokaži mi pet svojih najbližih prijatelja i ja ću ti pokazati tvoju budućnost.” Prijatelji iz vas mogu izvući ono najbolje ili ono najgore. Ako su vaši novi životni prioriteti Bog, krepost, istina, služenje i ljubav, tada se okružite ljudima koji imaju iste prioritete. Često se događa da ljudi koji naizgled nisu iste „sorte” zapravo postanu jako dobri prijatelji kada su im životi usmjereni prema istome cilju. Zadivljujuće je kako se ljudi koji se naizgled čine jako različiti lako združe kada su im životi usredotočeni na krepost i trčanje prema Gospodinu – često tako nastaju i doživotna prijateljstva. Dajte ljudima priliku. I zapamtite: i vaši prijatelji ne trebaju udovoljavati standardima svjetovne slike savršenstva.

3. Budite ranjivi. Ljudi se boje neuspjeha. Vrlo nam je i teško razotkriti vlastite nedostatke i poteškoće, ali trčati sa svojom „ekipom” i s Gospodinom, među ostalim, podrazumijeva i priznanje da nismo savršeni, da smo samo i ljudi! Ne zadovoljavajte se ispraznim razgovorima ni o čemu. Ne zadovoljavajte se ispraznim životom koji nije nizašto. Zajedno tražite ono što je istinito, dobro i lijepo. Govorite istinu o svome životu, svojim krepostima i teškoćama; međusobno se ohrabrujte i budite otvoreni i iskreni jedni prema drugima. To stvara ozračje puno povjerenja, sigurnosti i potpore.

4. Ponudite pomoć. Svi smo vjerojatno iskusili što znači biti sam. Čak i ako smo neprestano okruženi brojnim ljudima, svejedno se možemo osjećati posve sami. Obratite pozornost na druge koji možda upravo vode svoje bitke i teško im je u životu. Obratite pozornost na druge koji se možda upravo trude osloboditi ciklusa iskorištavanja i stvarno bi im trebala kreposna osoba voljna i spremna saslušati njihove probleme. Znam da su mnogi razgovori započeti s: „Ej, kako si?” s vremenom prerasli u velika, duboka prijateljstva. Osim toga, iskreno pomaganje drugima u nevolji čini gotovo polovinu neodoljivih osobina s onoga popisa!

5. Molite se za dobre prijatelje. Nikada nemojte podcijeniti moć molitve. Kada sam u osnovnoj školi postala metom vršnjačkoga nasilja, počela sam moliti Boga da mi u život dovede prijatelje koji će me voljeti i podupirati. Budite strpljivi i imajte povjerenja: možda nećete biti uslišani istoga trena, ali Bog vas doista čuje. Ja sam na kraju pronašla svoju ekipu i uvjerena sam da je to bio odgovor na moju molitvu.

Zamislite sada ovo: imamo jednu sjajnu ekipu djevojaka koje napreduju i bivaju hrabrije, određuju nove životne prioritete, ophode se iskreno i izravno jedna prema drugoj, pokazuju vlastitu ranjivost i pomažu drugima. Zvuči odlično, zar ne? Zatim zamislite da imamo jednako sjajnu ekipu mladića, koji također napreduju u hrabrosti i kreposti, vode se krepošću u postavljanju prioriteta, razgovaraju ozbiljno i otvoreno, pokazuju vlastitu ranjivost, redovito pomažu drugima i izlaze iz svoje zone udobnosti. Obje skupine, i mladići i djevojke, nastoje raditi na osobinama s onoga popisa, međusobno se ohrabruju i brinu se jedni za druge. A sada, molim vas, muška ekipo i ženska ekipo, družite se međusobno! Ali pazite, to ne bi trebalo izgledati kao nekakav „flert-igrokaz” u kojemu se svi pretvaraju da hodaju. Naprotiv, to bi trebalo biti društvo u kojemu se ljudi koji nastoje biti kreposni zabavljaju, dijele svoje živote i stvaraju uspomene s drugim kreposnim ljudima! U takvim su druženjima nastala neka od mojih najljepših sjećanja iz srednjoškolskoga i studentskoga doba.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Emocionalna krepost”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.