Kada nekome oprostimo, tada tu osobu oslobađamo osvete i osude. No ne oslobađamo samo onoga drugoga nego i sebe.

Kad god nekome oprostim, sebe oslobađam.

A što se događa kada ne oprostimo? Ako mi je netko prije deset godina učinio nešto nažao, a ja deset godina poslije još uvijek ne želim oprostiti, to znači da sam zarobljenik vlastite prošlosti. To je kao da me neki lanac drži u prošlosti koja se dogodila prije deset godina. Nisam slobodan primiti današnje milosti.

Jednom sam za vrijeme župnih misija čuo nešto jako žalosno. Razgovarao sam s jednom ženom. Imala je devedesetak godina. Još je uvijek bila ogorčena na neke časne sestre koje su prema njoj ružno postupale u školi kada je imala deset godina. Jako je žalosno vidjeti osobu koja ima devedeset godina i koja se s gorčinom još uvijek sjeća nečega što se dogodilo tako davno.

Nismo slobodni od svoje prošlosti ako nismo oprostili. Ne možemo primiti milosti sadašnjega trenutka i blagoslov koji nam Bog želi dati. Ne možemo ih primiti jer nas odbijanje praštanja vezuje za našu prošlost.

Što znači ne oprostiti? To znači da u srcu zadržavam gnjev, osudu, katkada čak i mržnju. I to mi truje srce. Srce mi nije čisto, nije slobodno. To je kao da u sebi nosim otrov. To mi šteti iz mnogo razloga. Drži me u stanju ovisnosti.

Naprotiv, kada oprostim, tada sam slobodan. Nisam više u stanju ovisnosti. Mogu biti to što jesam i mogu dopustiti Božjoj milosti da djeluje u meni. Mogu misliti pozitivno i gajiti nadu umjesto da u sebi čuvam otrov. Praštanje me oslobađa. Tražite milost da možete oprostiti i praštajte!

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Istinsko milosrđe”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.