Usred razgovora začuo sam hrkanje. Kakvo zaprepaštenje! Moj sugovornik je zas-pao. Kako neugodan osjećaj!

Priznajem, upravo rečeno sam izmislio. A možda i nisam. Jer sam, ne jednom, doživio da moj sugovornik, usred našeg razgovora, pažnju preusmjeri na mobitel, po njemu “prčka”, ili čita upravo pristiglu poruku. Možda se ispriča, češće i ne ispriča, kada mu mobitel zazvoni, usred našeg razgovora, a on se ne umije svladati, nego prekida razgovor kako bi prvenstvo dao nekome odsutnome.

Posvećivanjem veće pozornosti mobitelu nego živim sugovornicima koji ju okružuju, osoba, svjesno ili nesvjesno, odašilje poruku da su joj dosadni, da ne mogu zadržati njezinu pozornost, ili bi radije bila s nekim drugim, i na drugom mjestu. Otkriva odsutnost bontona, nemoć samosvladavanja i obezvrjeđivanje sugovornika.

Spomenutu pojavu Kenneth J. Gergen definirao je kao “odsutnu prisutnost” (absentpresence), pod kojom podrazumijeva svojstvo osobe da bude odsutna iz fizičkog svijeta, točnije, tijelom je prisutna, ali duhom je odsutna, u virtualnom svijetu. Ovim fenomenom znanost se još nije ozbiljnije pozabavila, pa ne znamo je li riječ o novoj vrsti bolesti, dosadnom društvu, ili nečemu skroz trećem. Sa sigurnošću možemo ustvrditi samo to kako je riječ o anti-socijalnom ponašanju, koje obezvrjeđuje kulturu i kvalitetu komuniciranja.

Spomenuti bismo fenomen, definiran pojmom phubbing (složenica od phone + snubbing = usporavanje, odbijanje), usudili svrstati u kategoriju nekulture, štoviše, čak i bezobrazluka, samo kada ne bi bio opće rasprostranjen i skoro konvencionalno prihvaćen, unatoč kampanjama “Stop phubbing”. Remeti obiteljsko zajedništvo, gozbe, slavlja, kino i kazališne predstave, sprovode i vjenčanja, prodro je u crkve i uspeo se na oltare. Bog je kroz povijest govorio mnogo puta, i na mnogo načina, ali nikada još preko mobitela. Za razgovor s Bogom mobitel u crkvu ne treba nositi. Ali on je postao kumir bez kojega se više nikamo ne ide, bez kojega se osjeća prikraćeno, osakaćeno, izolirano, čak i u panici.

Obitelj za svečanim nedjeljnim ručkom, možda jedini dan u tjednu kada se svi nađu na okupu, mora podnositi truplo svoga sina ili kćeri koji, odsutna duha, posredstvom mobitela, borave u virtualnom nebu.

Zvonjavi mobitela u kinima pokušava se doskočiti “dnevnom dozom optimizma” podsjećajući “mobitelomane” da ušutkaju svoje pametne kumire jer im ostali, ako im se kumir oglasi, “spominju bližu i daljnju rodbinu”.

U crkvi se događalo, a jednom se dogodilo i meni (mea culpa!), da mobitel i ponekome svećeniku na oltaru zazvoni. Katastrofa! Novu napast, drugo pakovanje, predstavljaju tableti, koji nerijetko zamjenjuju časoslove i liturgijske knjige pa, nakon pročitanog Evanđelja iz tableta, dilema je svećenika, tablet poljubiti ili ne.

•••

James A. Robert osmislio je test na temelju kojega svatko može provjeriti je li zaražen ili nije phubber virusom. Treba si samo iskreno odgovoriti sa “da” ili “ne”, na sljedećih nekoliko pitanja:

  • Za vrijeme zajedničkog obroka provjeravam svoj mobitel.
  • I dok sam u društvu, mobitel stalno držim na oku.
  • I u društvu mi je mobitel često u ruci.
  • Prekinut ću trenutni razgovor i javiti se na mobitel kad zazvoni ili pogledati pristiglu poruku.
  • U razgovoru sam bio zatečen kako provjeravam svoj mobitel.
  • U društvu s prijateljima, ako mi je dosadno, zabavljam se svojim mobitelom ili pregledavam poruku koja je stigla.
  • Koristim se mobitelom za vrijeme pričanja s prijateljima.
  • U druženju s dečkom ili curom služim se mobitelom.
  • Mobitelom se zabavljam ako u društvu nastane tišina.

Vi ste phubber ako ste potvrdno odgovorili na 6 i više pitanja; na granici ste da postanete phubber ako ste potvrdno odgovorili na 3 do 5 pitanja; umijete se svladavati ako ste potvrdno odgovorili na 1 do 2 pitanja.

•••

U društvu, obitelji, kinu i kazalištu nužno je isključiti mobitel, te prednost dati živom čovjeku, “slici Božjoj” koja stoji pred tobom. U crkvu nije grijeh poći bez mobitela, ili ga barem isključiti pri ulazu u crkvu. U protivnom, sućut prema “mobitelofilima”, zahtijevat će od uljuđenih ljudi da im, kada ih susretnu, ustupe invalidno mjesto jer, utvrdila to znanost ili ne, riječ je o novom obliku invalidnosti!

fra Josip Blažević | Bitno.net

Uz dopuštenje autora tekst je preuzet iz časopisa Veritas