Knjiga “Resetiraj se” autorice Debre Filete, poznate psihoterapeutkinje, donosi praktične smjernice za postizanje trajnih promjena u životu. Temeljena na psihologiji i ukorijenjena u Božjoj riječi, knjiga pomaže čitateljima prepoznati i prevladati emocionalne i mentalne prepreke te usvojiti zdrave navike koje vode prema osobnom rastu i iscjeljenju. U nastavku donosimo kratki izvadak iz knjige o tome kako molitva i vjera mogu preobraziti i najteže životne situacije. Kroz svoje dvojbe i strahove, autorica dijeli dirljivu priču o čudu koje joj je promijenilo pogled na život i Boga, podsjećajući nas na snagu pouzdanja u Božji plan.

Mala vjera, veliki Bog

Moj petogodišnji sin nedavno je trebao biti podvrgnut složenoj četverosatnoj operaciji. Ne samo što je operacija trebala biti teška, nego i cijeli oporavak. Kao njegova mama, užasavala sam se svega toga. Silno sam željela da operacija dobro prođe i svakoga sam se dana za to molila.

Jednoga dana, tijekom molitve, u duhu sam osjetila da bih trebala moliti za to da se pokaže da operacija nije ni potrebna. Iskreno, odmah sam pomislila da je glupo moliti za takvo što jer sam znala da mora ići na operaciju kako bi izbjegao dugoročne komplikacije. Operacija je bila neizbježna. Osim toga, i prije, kad bih nešto tako veliko zatražila od Boga, znalo se dogoditi da moja molitva ne bude uslišana pa bih bila razočarana. Zato sam pomislila da je pomalo blesavo moliti za nešto tako veliko. Nisam to htjela prebaciti na Boga. Nisam htjela doživjeti razočaranje. No taj mi poticaj nije davao mira pa sam se iskreno pomolila na tu nakanu. Zamolila sam Boga da intervenira. Zamolila sam ga, vrlo konkretno, da se pokaže da operacija nije nužna. A zatim sam nastavila dalje s dnevnim obvezama i pripremom za sutrašnji odlazak u operacijski centar.

Rano sljedećega jutra došli smo u kliniku sa svojim isprepadanim petogodišnjakom. Javili smo se u ambulantu za prijeoperacijski pregled te davali sve od sebe da ga razonodimo dok ne dođu po njega i ne odvedu ga u operacijsku dvoranu. Naposljetku je došao red na njega. Pozdravili smo se i potaknuli ga da bude hrabar dok ga je medicinsko osoblje stavljalo na krevet. Tijekom četverosatne operacije netko je od nas dvoje uvijek trebao biti u čekaonici pa smo se dogovorili da ćemo se smjenjivati. Ubrzo sam skoknula po kavu kako bih odvratila misli od dugotrajna, strašna čekanja i zurenja u sat koji polako, nemilosrdno otkucava sekundu po sekundu.

Nakon četrdesetak minuta zazvonio mi je telefon. Bio je to moj suprug – s kirurgom na razglasu. Srce mi je stalo. Što se dogodilo usred operacije? Kako mi je suprug kirurg, dobro sam znala da kirurzi ne napuštaju operacijsku dvoranu i ne svlače zaštitnu opremu ako se nije dogodilo nešto ozbiljno. „Sve je u redu, dušo“, odmah me je počeo umirivati John, znajući da me je u tom trenutku vjerojatno obuzela panika. „Doktor D. samo želi razgovarati s nama.“ Doktor je počeo objašnjavati kako, nakon pregleda endoskopom, problema koji je bio uočen na prethodnim pretragama, a koji je iziskivao žurnu operaciju, više nema. Smatrao je kako našem sinu ta operacija više nije potrebna. Trebali smo samo još pričekati da se sin probudi iz anestezije.

Briznula sam u plač. Imala sam dojam da će mi glava prsnuti. Kako je to uopće moguće? Kako to može biti? Molila sam se da do toga dođe, no činjenica da se to doista i dogodilo bila je previše za moju slabašnu vjeru. Na pamet su mi pale Isusove riječi iz Evanđelja po Mateju 8,26: „Što ste plašljivi, malovjerni?“ Svjedočila sam čudu. Ne zbog toga tko sam ili kakva sam, ne zbog onoga što sam učinila ili nisam učinila, nego zato što je Bog – Bog.

U procesu sam povećavanja svojih očekivanja prema Bogu. On nije ljudsko biće prepuno nedostataka koje će me iznevjeriti; on je svemogući Bog koji me uzdiže, koji me poziva da se uzdignem i koji zna što je najbolje za mene, čak i kad to nije u skladu s mojim planovima. Vidjela sam kako čini čuda, ozdravlja me od depresije, daje mi snagu da prevladam tjeskobu, obnavlja moje tijelo nakon tragičnoga gubitka i mojom se pričom služi kako bi blagoslovio tisuće drugih ljudi. A kada je riječ o iskanju i očekivanju nečega od Boga, učim kako povećati očekivanja. Moja prijateljica i savjetnica Christine Caine jednom mi je u razgovoru rekla: „Traži od njega sve, a njemu prepusti da odluči što će od toga učiniti, a što ne!“ I držim se toga. Njegovi su planovi iznad mojih (Iz 55,8–9).

Kada je riječ o iskanju i očekivanju nečega od Boga, učim kako povećati očekivanja.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Resetiraj se”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.