Pri postu razvija priroda snažne i učinkovite ljekovite snage. Stoga pripada post najvažnijim prirodnim postupcima liječenja bolesti bez lijekova i operacije, čak i sprečavanje njihova nastanka. Postom se mogu riješiti i duševni problemi, osobito ako strahovi i brige uništavaju zdravlje ili sprečavaju ozdravljenje.

Tijelo se pri postu temeljito pročišćuje i oslobađa otrova, pri čemu se snizuje vrijednost šećera, masnoća i mokraćne kiseline u krvi. Tijekom posta hrani se tijelo iz suvišnih masnih naslaga i opasnih naslaga bjelančevina u krvnim žilama i organima. Stoga je post osobito prikladan i za liječenje, te sprečavanje bolesti metabolizma koje nastaju uslijed trajne preobilne prehrane: arterioskleroza, dijabetes, visok krvni tlak, degenerativna oboljenja zglobova, ulozi i reuma. Osim toga poboljšava se tjelesno zdravlje i opće osjećanje čovjeka i zbog gubitka tjelesne težine. Tajna je uspjeha negativna bilanca energije: manje jela, a više kretanja. Dugoročni su rezultati u velikoga dijela ljudi koji su se podvrgnuli postu ipak razočaravajući: većina ih se vraća svojim starim navikama proždrljivosti ili ne gube na težini unatoč suzdržljivoj prehrani. Odgovornima za to drže se dva razloga. U vezi s jednim od njih tvrdi francuski liječnik Jacques Moron u svojoj knjizi Dick und Dünn (Debeo i mršav) da debeli uopće ne jedu previše, već imaju nizak energetski promet. Oni lako zebu zbog lošeg izgaranja. I kao drugo, u njih se hrana prebrzo gomila kao tjelesna mast, tako da razina šećera u krvi brzo nakon jela opet pada, a razina inzulina ostaje povišenom. Zbog toga se dotični osjeća razdražljivim i slabim uz golemu glad za slatkim.

Pretilost je psihosomatsko oboljenje. Uslijed stresa, u najširem smislu uslijed frustracije, raste proizvodnja inzulina i djeluje na nagomilavanje kalorija kao masti odnosno debljine uzrokovane brigama. Zbog toga opet pada razina šećera u krvi, ponovo nastaje osjećaj gladi i đavolski se krug zatvara. Pri Hildegardinu se postu hvata zlo u korijenu. U svojoj dubinsko-psihološkoj knjizi Der Mensch in der Verantvvortung (naklada Otto Miiller, Salzburg) opisuje Hildegarda dušu kao mjesto gdje nastaju bolesti. Tu se bori tridesetpetero poroka s trideset-petoro vrlina, pri čemu slobodna čovjekova volja odlučuje hoće li negativne sile razoriti sklad ili će pozitivne sile izliječiti čovjeka.

U Hildegardinoj medicini snose poroci odgovornost za nastanak bolesti. Čovjeku se tako radikalnim obratom njegove svijesti poklanjaju “mladenački svježe” životne snage koje vraćaju zdravlje.

U Hildegardinu se postu uvježbava ta nova životna situacija. U Hildegarde se više nego pri svim drugim metodama posta (Buchinger, Mayr, Schroth) radi o duševnoj preobrazbi pri postu. Čovjek koji se podvrgnuo takvom postu mora najprije postati svjesnim svojih poroka i biti spreman pustiti da ga vode sile vrlina.

Hildegarda prikazuje poroke u likovima iz mašte. Čovjek koji uživa u jelu i piću pojavljuje se na primjer s pustenim šeširom zavrnuta oboda kao simbolom svoje svojeglavosti. Preko ramena mu pada gusta sijeda kosa. Svoje je bijelo, svileno odijelo kupio u odabranom butiku. Kroz njegov se široki ogrtač nazire debeo, prepun trbuh. “Bio bih lud da nisam zadovoljio svoju želju svim tim lijepim stvarima, to više što i Bog želi da se čovjek brine za svoju tjelesnu dobrobit” (Analecta Opera Sanctae Hildegardis, 64).

Suzdržljivost odvraća čovjeka koji uživa u jelu od njegova samouništavajućeg načina života i njegovih posljedica: “Toliko natrpavaš svoj trbuh da će ti se zamalo rasprsnuti žile i previjati se u grču. Jer jednom se bacaš na pretjerani post, tako da još jedva možeš živjeti, a zatim u svojoj proždrljivosti toliko pretrpaš svoj trbuh da jedva dišeš. Jer vrag najprije navodi čovjeka na proždrljivost da bi ga potom lakše zapleo u ostale poroke. Čim su ti ljudi natrpali svoj trbuh, postaju oholima.” (Analecta Opera Sanctae Hildegardis, 64)

Čovjek se pri Hildegardinu postu može osloboditi svoga tereta (opterećenja) i iznova usmjeriti svoj život: “Ljudi koji ne vole ništa drugo nego puni trbuh, trebaju uvježbavati umjerenost u hrani i piću ovisno o vrstama i stupnju svoga vladanja, onako kako im je odredio njihov voditelj pri postu” (Analecta Opera Sanctae Hildegardis, 90).

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Kuhinjske tajne Hildegardine ljekarne”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.