To je Bog koji negdje iz pozadine, skriven, vodi sve stvari, vuče konce tijeka povijesti. Čovjek se ni na koji način ne može izraziti, a još manje može intervenirati u Božje planove. Bog ima svoj plan s čovjekom i uvijek i u svemu se vrši njegova volja tako da je sve unaprijed određeno i s vremenom se sve mora ostvariti. Čitav stvoreni svijet, ali i život svakoga pojedinca, vođen je tim nevidljivim nitima. Što god netko učini, već je sve odlučeno i utvrđeno, sve je unaprijed „programirano“.

Takvo poimanje vidi kršćanina kao dobro obučena vojnika ili čak kao roba: nije važno što on misli ili osjeća ili želi. Važno je da zna što se od njega očekuje, da točno to radi i ništa ne dovodi u pitanje. Najvažnija je dakle volja Božja (a on će je svakako nametnuti, ovako ili onako!). Naše misli, potrebe, osjećaji i težnje nisu važni: svaka duhovna formacija trebala bi se sastojati u potiskivanju tih elemenata ljudske subjektivnosti koji samo ometaju.

Takva karikatura Boga, odnosno karikatura načina na koji Bog djeluje s ljudima, može nastati kada roditelj ili neki drugi odgojitelj dugo vremena uči dijete da je važno poslušati svaku njegovu riječ; činiti ono što se treba činiti; djelovati na točno određen način. Nije važno što dijete o tome misli, što osjeća ili što želi; ionako se sve čini za njegovo dobro.

Neka se djeca tome protive i tek što im se ukaže mogućnost, otvoreno se bune i odbacuju autoritet, ponekad čak i ako nisu u stanju upravljati novostečenom slobodom i neovisnošću.

Neka se druga djeca pak podlažu takvu autoritarnu odgoju, ali nešto se lomi u njima i udaljuju se od vlastitoga srca, kao što smo u uvodu rekli. To potom rezultira općom pasivnošću prema životu i okolnostima, pretjeranom prilagodljivošću, prepuštanju manipulaciji od strane jačih. Nadasve se očituje u uvjerenju – bilo ono svjesno ili nesvjesno – da je Bog sve u vezi s mojim životom već uredio do najsitnijega detalja i moja je zadaća samo shvatiti što on želi od mene. Štoviše, ponekad se razvije navika da na druge prebacimo najveći dio odgovornosti, da netko drugi govori i odlučuje umjesto nas. Ukratko, „moj život bez mene“, kako je taj fenomen oštroumno definirao jedan talijanski autor.1 

To prekomjerno podlaganje i prilagođavanje drugima često je praćeno skrivenom, potisnutom srdžbom, pasivnom agresivnošću – i to ne samo prema ljudskim autoritetima nego i prema Bogu. Taj nesvjesni stav nutarnje odbojnosti, otpora i čak srdžbe prema Bogu spontana je reakcija na osjećaj nemoći pred autoritetom koji nadilazi i lomi osobu. Takvu se autoritetu ne možemo izravno suprotstaviti, iako je on kao takav neprihvatljiv.

To je vrlo lijepo pojašnjeno u prispodobi o talentima (usp. Mt 25,14–30). Trećemu je sluzi bilo povjereno manje od očekivanoga (iako ne znamo što bi bio učinio da je primio više). Nije se otvoreno pobunio, nego je skrio novac u zemlju i onda ga, u dogovoreno vrijeme, „časno“ vratio gospodaru. No činjenica da se nije baš ni najmanje potrudio te da je, štoviše, vratio novac sa zajedljivom primjedbom – „Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!“ (Mt 25,24–25) – otkriva njegovu nutarnju pasivnost i slabo skriveni otpor (pasivna agresivnost). Drugim riječima, kao da je rekao: „Ti si loš gospodar i ucjenjivač, zato ti vraćam ono što je tvoje (iako ti ne pripada!) i ni mrvicu više. Ne želim s tobom imati posla.“

Prispodoba o talentima zorno nam prikazuje monstruozne posljedice karikature „lutkara“, poučava nas u čemu se razlikuje stav sinovske poslušnosti koju Pismo hvali te kako se iz takve karikature rađa samo stav pasivne agresivnosti koja nije drugo doli karikatura poslušnosti.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Katerine Lachmanove “Karikature Boga”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.

Footnotes

  1. Usp. Osvaldo Poli, La mia vita senza di me, San Paolo Edizioni, 2011. (knjiga govori o gubitku i ponovnom pronalasku identiteta).