Disfunkcionalne obitelji poznate su po tipu problema s granicama koji nazivamo trijangulacijom. Situacija se odvija ovako: Osoba A bijesna je na Osobu B. Osoba A to ne kaže Osobi B. Osoba A zove Osobu C i kuka joj o Osobi B. Osoba C uživa povjerenje Osobe A te je sluša kad god Osoba A želi igrati igru trokuta.

Budući da se osjeća osamljeno, Osoba B u međuvremenu zove Osobu C te joj usput spominje konflikt s Osobom A. Osoba C postaje osoba od povjerenja i Osobe A i Osobe B. Osobe A i B nisu razriješile svoj konflikt pa osoba C ima dvoje „prijatelja“.

Trijangulacija je neuspjeh razrješavanja konflikta između dvije sukobljene osobe te uvlačenje treće osobe koja treba zauzeti stranu. Ovo je problem s granicama zato što treća osoba nema ništa s tim konfliktom, nego je isključivo iskorištena za utjehu i potvrđivanje od onih koji se boje suočiti. I tako konflikt traje, ljudi se ne mijenjaju i nepotrebno se stječu neprijatelji.

Unutar trokuta događa se da ljudi neiskreno govore, lijepim riječima i laskanjem prikrivaju mržnju. Osoba A je u izravnu kontaktu obično ljubazna, srdačna i slatkorječiva prema Osobi B, no kad Osoba A razgovara s Osobom C, na površinu izbija sav bijes.

Očigledno je riječ o izostanku granica zato što Osoba A nije „uzela u posjed“ svoj bijes. Osoba B, na koju je Osoba A bijesna, zaslužuje to čuti izravno od nje. Koliko ste puta bili povrijeđeni čuvši: „Znaš li što je taj i taj rekao o tebi?“ A kad ste posljednji put razgovarali s tom osobom, sve je bilo u najboljem redu.

Osim toga, Osoba C je uvučena u konflikt, a njezina saznanja o samom konfliktu narušavaju njezin odnos s Osobom B. Tračevi su se ispriječili među njima. Tračevi i glasine utječu na naše mišljenje o ljudima, a oni nemaju priliku braniti se. Često je ono što čujemo od trećih osoba netočno. Zato Biblija nalaže da uvijek poslušamo barem dva ili tri svjedoka, a ne samo jednog (Mt 18,15–16; Pnz 19,15; 2 Kor 13,1; 1 Tim 5,19).

Trijangulacija je čest problem s granicama u odnosima s primarnim obiteljima. Stari obrasci ponašanja između roditelja i djeteta ili između dvoje roditelja za posljedicu imaju to da jedan pripadnik obitelji zove drugog kako bi govorio o trećem članu obitelji. Ti krajnje destruktivni obrasci ponašanja stvaraju disfunkcionalne ljude.

Sveto pismo vrlo ozbiljno ističe da se konflikt razrješava izravno s osobom na koju ste ljuti:

„Tko kori čovjeka, nalazi poslije veću milost nego onaj koji laska jezikom“ (Izr 28,23).

„Ne mrzi svoga brata u svom srcu! Dužnost ti je koriti svoga sunarodnjaka. Tako nećeš pasti u grijeh zbog njega“ (Lev 19,17).

„Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar“ (Mt 5,23–24).

„Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo“ (Mt 18,15).

Ovi ulomci Svetog pisma pokazuju kako na jednostavan način izbjeći trijangulaciju: uvijek trebamo izravno razgovarati s osobom s kojom smo u konfliktu i riješiti to s njom, a tek ako ona zaniječe problem, možemo porazgovarati s nekim trećim, ali ne zato da ogovaramo ili se iskalimo, nego zato da dobijemo uvid u moguće rješenje problema. A zatim zajedno porazgovarajte s tom osobom kako biste pokušali riješiti problem.

Nikad ni o kome nemojte govoriti nešto što mu ne kanite reći i u lice.

Gornji tekst izvadak je iz knjige Henryja Clouda i Johna Townsenda “Granice”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.