Ima nešto u pripremi za Božić što naprosto izaziva nostalgiju, zar ne? Zamišljamo da je vrijeme baš onakvo kakvo treba biti – dovoljno hladno za vatricu, sa slojem mekanoga snijega, ali bez opasnoga leda na cesti, vijavica ili nestajanja struje. Mislimo na savršenu, udobnu atmosferu kod kuće, gdje se svi dobro slažu, u banci je dovoljno novca za savršen poklon za svakoga, mnogo je vremena za savršeno ukrašavanje kuće i uživanje u plodovima cjelogodišnjega napornoga rada, i to s čašom dobroga kuhanoga vina ili likera od jaja.

No prečesto se naši snovi o božićnome veselju pretvore u noćne more. Konzumerizam nas izvana neumoljivo pritišće, a kivnost u obitelji nas lomi iznutra. Čeznemo za iskustvom savršenih blagdana, ali zaboravljamo da je život često kaotičan. Uistinu zaboravljamo da je Gospodin slave došao prebivati u tome kaosu upravo zato da ga izliječi.

U opsežnome kanonu klasičnih božićnih filmova možda niti jedan lik ne utjelovljuje bolje tu nepovezanost između nostalgične čežnje i stvarnosti koja kida živce od Clarka W. Griswolda, kojega u filmu “Božićni praznici National Lampoona“ glumi Chevy Chase.

Riječ „nostalgija” doslovno znači „dolazak kući”, ali dom za kojime čeznemo zapravo nikada nije ni postojao. Kao muž i otac, Clark nastoji za sebe izgraditi život koji bi volio da je imao kao dijete – svijet koji on vidi samo djelomično onda kada zaglavi na tavanu, samo sa starim kućnim filmovima kao zabavom. Clarkova nostalgija ima plemenit cilj, ali ona također uzrokuje perfekcionizam koji ostavlja malo prostora za milost.

„Božićni praznici National Lampoona” počinje s kombinacijom lake zabave i mračne tjeskobe, koja se provlači kroz cijeli film. Obitelj Griswold odlazi u snijegom zameten seoski kraj kako bi posjekli svoje vlastito božićno drvce, kao da bi božićno razdoblje bilo nekako neautentično s drvcetom posječenim bilo gdje, ili još gore – s plastičnim, umjetnim drvcem. Nema nikakvih dokaza da su Griswoldovi kršćani koji prakticiraju svoju vjeru, ali Clark ipak ne može početi svoju potragu za „tradicionalnim obiteljskim Božićem” bez aluzije na Krista – koji je „razlog što ovo razdoblje uopće i postoji”, kako je to moja – kršćanska – obitelj to običavala govoriti. Clark u autu pjeva „Pristupite, vjerni”, uzaludno pokušavajući natjerati svoju djecu da zapjevaju s njime, baš kao što je on razočaran njihovim prigovaranjem da im je hladno i dosadno. A naravno, Clark je zaboravio ponijeti alate potrebne za sječu drvceta. Tate cijeloga svijeta u tome trenutku kimanjem glavom potvrđuju svoju solidarnost s Clarkom.

Slično tome, Clark je simpatična, ali i patetična donkihotovska figura, posebno onda kada pokušava postati kraljem izvanjskoga božićnoga osvjetljenja u čikaškim predgrađima. Kada su sva svjetla namještena, on saziva svoju obitelj – uključujući i svoje roditelje i rodbinu, koji su kod njega u gostima – da svjedoče velikome otkrivanju. Zatraži dramatičnu najavu i započne pjevati „Raduj se, svijete” – još jednu popularnu božićnu pjesmu s nepogrješivom teologijom utjelovljenja. Kada struja neobjašnjivo zakaže pri paljenju njegovih bezbrojnih božićnih svjećica, Clark poludi – urnebesna dosjetka, upotrijebljena u svim filmovima iz serijala. Clarkov bijesni ispad na ovome je mjestu smiješan upravo zato što je tako očito suprotan mislima o spasiteljskoj milosti, vječnome miru – ali i Kristovu daru radosti – koje bi trebale biti definicija toga kako Crkva slavi Božić. Danas se smijem jer u Clarkovoj pretjeranoj reakciji vidim samoga sebe. Zaboravljam na „Raduj se, svijete”, i na nekoliko trenutaka postajem praktični ateist. Pobjesnim, i stvari izmaknu kontroli. Koliko sam puta tako totalno pobjesnio kada sam sebi govorio da samo pokušavam učiniti nešto lijepo za svoju obitelj… ili čak za Boga?

Kada Clark dozna da te godine neće dobiti svoju uobičajenu božićnicu, što znači da neće moći platiti bazen čiju je montažu naručio, započne još jednu tiradu, ponovno miješajući sveto i profano. Nakon što ispali niz uvreda na račun svojega šefa, poviče „Aleluja”, za čime uslijedi psovka, a sve završi pitanjem: „Gdje je lijek za prehladu?” Dok Clark dolazi na samo dno, shvaća da hoda na užetu koje jednostavno ne može izdržati težinu njegove nostalgične čežnje. Clarkov otac počne raspravu s njim, podsjećajući ga kako su njegovi vlastiti pokušaji da konstruira tradicionalni obiteljski Božić tamo negdje pedesetih godina 20. stoljeća zapravo bili pokretani zahvaljujući „mojemu dobrome prijatelju Jacku Danielsu”. U međuvremenu, rođak Clarkove supruge, kojega glumi Randy Quaid, zauzima se za Clarka na neoprezan, ali simpatičan način. Otme Clarkova šefa, baš kao što je to Clark poželio u svojoj neobuzdanoj tiradi, a nijedan gledatelj filma ne može ne biti dirnut kada Clark izjavi da je Eddiejevo „srce veće od njegova mozga”. Svake se godine, dok gledam „Božićne praznike National Lampoona” pitam: Tko me to voli toliko da bi učinio nešto posve iracionalno da mi to dokaže? Tko poznaje istinske nakane mojega srca, čak i kada se ponašam poput luđaka? Pada mi na pamet tek nekoliko osoba… ali stvarno veoma malo njih.

Na kraju krajeva, neuspjeh je najbolja stvar koja se mogla dogoditi Clarku. Tek onda kada Clark prihvati svoja ograničenja i okani se svoje nostalgije – priznajući da je pored svega svojega truda učinio više štete nego dobra – Božić mu zapravo počinje nešto značiti. Obitelj Griswold izgubila je dva božićna drvca, naslonjač, i velik dio tepiha. Teti Grace ugine mačka, ujaka Louisa plin iz kanalizacije otpuše preko dvorišta, a jedini znak zahvalnosti koji Clark dobiva od svojega šefa jest otužno članstvo u klubu „žele mjeseca” – ali ljubavi je mnogo. Clarkova zamisao o tradicionalnome obiteljskome Božiću pokazala se debaklom, ali na kraju ipak ima pravoga mira i radosti. Čak i Clarkov nekadašnji šef na kraju ipak dobije srce od mesa umjesto onoga od kamena. Kako kamera ide unatrag, Clark stoji sam na snijegu, s Eddiejevim psom Snotom, dok policija odlazi od njegove demolirane kuće.

„Uspio sam”, izjavljuje.

Znam točno na što misli.

Izvor: Word on Fire | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.