Ne moramo poći veoma daleko kako bismo vidjeli da današnji svijet obiluje krizama. U svakome kutku globusa i gotovo u svim sektorima društva pronalazimo krize različitih razmjera. Pogledajte vijesti na internetu, čitajte razne blogove, objave na Twitteru i drugim društvenim mrežama, ili upalite radio ili televiziju, i jamčim vam da ćete biti zasuti krizama svih vrsta: krizama u svijetu, krizama u Katoličkoj Crkvi, krizama u kulturi. Ne moramo se čak ni poslužiti medijskim kanalima kako bismo otkrili suvremene krize – nalazimo ih u obiteljima oko sebe, pa i u vlastitoj obitelji.

U broju 301. iz „Puta”, svoje popularne zbirke kratkih tekstova za razmatranje, sveti Josemaría Escrivá napisao je da su „te svjetske krize – krize svetaca”. To je poruka koju se danas rijetko čuje, ali važno je naglasiti je. Najvažniji odgovor na krize koje nalazimo oko sebe jest da mi sami počnemo ozbiljno težiti postati svecima. Upravo je to jedan od najvažnijih zaključaka do kojih je došao katolički filozof Peter Kreeft kada je 2011. godine održao svoje – danas slavno – predavanje na Franjevačkome sveučilištu Steubenville, kao dio njihovoga niza predavanja Distinguished Speakers („Istaknuti govornici”). Kreeftov je govor bio naslovljen „Kako pobijediti u kulturnome ratu”. Iako se mnogo toga promijenilo otkada je on održao to predavanje, njegove su riječi danas važnije nego onda kada ih je po prvi put izgovorio.

Mi te riječi danas ne shvaćamo ozbiljno jer zapravo i ne vjerujemo da možemo postati svecima. To je razumljivo, jer je očito da je to nemoguće ako pokušavamo sami. Znamo da nismo sami, a ipak nismo nimalo bliže tome da postanemo svecima. Činjenica je da nas je Bog veoma precizno pozvao na taj božanski poziv na svetost, na savršenstvo ljubavi. To ne pronalazimo samo u petome poglavlju Dogmatske konstitucije Drugog vatikanskog sabora o Crkvi, Lumen Gentium („Svjetlo naroda”), nego već u Isusovu nauku: „Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!” (Mt 5,48) Čak i prije Kristova dolaska, u Starome zavjetu čitamo Božju zapovijed: „Sveti budite! Jer sam svet ja, Jahve, Bog vaš!” (Lev 19,2)

Čitanje o životima svetaca poučava nas mnogočemu. Između ostaloga, učimo o neposrednome učinku koji su imali na život ljudi oko sebe. Ne moramo ići veoma daleko u kršćanskoj povijesti kako bismo vidjeli kako je to funkcioniralo. Sve što trebamo jest pogledati život svetoga Pavla, i moći ćemo vidjeti učinak koji je on imao na ljude oko sebe. Uzmite slučaj Priscile i Akvile, koje je sveti Pavao upoznao jer su bili istoga zanata kao i on – izrađivali su šatore. Čitamo o njima u 18. poglavlju Djela apostolskih, a na kraju su ti obraćenici pomagali Evanđelje prenositi drugima. U poslanici Filipljanima 4,22, kada sveti Pavao piše iz zatvora u Rimu, on pozdravlja kršćane u Filipima, i piše: „Pozdravljaju vas svi sveti, ponajpače oni iz careva dvora.” I dalje u lancima, sveti Pavao evangelizira ljude oko sebe, i tako su članovi careva kućanstva postali sljedbenici Kristovi. Njihov život nepovratno se promijenio.

Mi podcjenjujemo iznimno širok spektar učinaka koje jedna jedina duša predana Bogu može imati na svoju okolinu. Što je još tragičnije, mi podcjenjujemo, ili čak ne vjerujemo zapravo u Božju želju i sposobnost da nas pretvori u svece – svece koje se može kanonizirati – bez obzira na naš stalež ili situaciju u životu. Iako grijeh može biti preprjeka svetosti (a za to postoji lijek), naša zanimanja, životni stalež celibata ili pak braka, zemljopisna lokacija, zdravlje (ili manjak istoga), bogatstvo (ili manjak istoga), intelektualne sposobnosti – ništa od toga nije preprjeka svetosti, nego može postati upravo onim sredstvom kojim ćemo rasti u svetosti.

Da se vratimo na početnu točku – tekst svetoga Josemaríje – on nastavlja: „Bog želi nekoliko ‘svojih’ ljudi u svakoj ljudskoj aktivnosti.” Kada bismo ozbiljno shvatili Božji poziv na rast u svetosti,  u veoma konkretnim situacijama u kojima se svakodnevno znamo naći – u obiteljskome životu, na radnome mjestu, u svojemu susjedstvu i zajednici – onda bismo vidjeli kako se oko nas počinje događati preobražaj, počevši s našim vlastitim odnosom s Bogom, sa svojim supružnikom, s djecom, s prijateljima, s kolegama, sa susjedima. Samo zamislite učinak kršćana u svim staležima i zanimanjima, zamislite kako bi bilo da se toliki ljudi – domaćice, majke, očevi, muževi, žene, odvjetnici, suci, sveučilišni profesori, policajci, voditelji vijesti, inženjeri, fizičari, agenti osiguranja, agenti za prodaju nekretnina, učitelji, kuhari, čistači zgrada, građevinski radnici i drugi fizički radnici, oni u farmaceutskog industriji, oni koji rade na Wall Streetu, radnici u sektoru internetske sigurnosti, ljudi u vladinim agencijama itd. – posvete tome da postanu svecima.

Takvi pojedinci postoje, na svim tim područjima, ali i u mnogim drugima. Dao Bog da ih bude što više. Naš je Gospodin rekao: „Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.” (Mt 9,38) Ova kršćanska revolucija mora početi s vama i sa mnom. Ako Isusa ozbiljno shvatimo, onda ćemo vidjeti kako se pojavljuju rješenja za neke od kriza oko nas, kako Bog bude slao nove svece da promijene svijet.

Izvor: Crisis Magazine | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.