Najprije treba reći da pred nekom važnom odlukom svakako treba izbjegavati preveliku užurbanost i naglost. Često je potrebna određena polaganost da bi se dobro razmotrile stvari i da bi se srcu dalo vremena da se mirno i blago usmjeri prema pravom rješenju. Sv. Vinko Paulski donosio je odluke nakon zrelog razmišljanja (i napose molitve!) tako da su neki od njegovih bliskih suradnika smatrali da odlučuje prepolagano. No stablo se prepoznaje po plodovima!

Prije donošenja odluke treba učiniti sve što je potrebno da bi se dobila jasna slika. Nikada ne treba odlučivati naglo ni proizvoljno. Treba analizirati situaciju i njezine različite vidove i razmotriti svoje motive kako bi se odluka donijela čistim srcem, a ne iz osobnog interesa. Treba moliti za svjetlost Duha Svetoga i za milost da se odluka donese u skladu s Božjom voljom. I konačno, treba možebitno tražiti i savjet osoba koje bi nam mogle pomoći da jasnije vidimo.

S tim u svezi treba znati da će se svaki čovjek, napose u duhovnom životu, naći u situaciji kad bez pomoći duhovnog vođe, neće moći jasno vidjeti, kad neće moći razlučiti ni u miru odlučiti. Gospodin ne želi da budemo samodostatni. U Njegovu pedagogiju upada i to da katkada dopušta da sami nismo sposobni naći svjetlo i mir. Naći ćemo ih tek uz pomoć osobe kojoj ćemo se otvoriti. To otvaranje srca u pitanjima koje si postavljamo ili dvojbama u kojima se nalazimo podrazumijeva poniznost i povjerenje koji su Gospodinu dragi. Ono često uklanja zamke kojima nas neprijatelj pokušava prevariti ili uznemiriti. Znajmo da u životu ima trenutaka kada sami, bez pomoći nekoga komu ćemo otvoriti dušu, ne možemo naći taj tako dragocjeni unutarnji mir o kojemu smo govorili. Sv. Alfons Liguori bio je vrstan duhovni vođa, no kad je riječ o njegovu osobnom duhovnom životu, često nije bio sposoban naći usmjerenje bez pomoći nekoga komu bi se otvorio i kome bi bio poslušan.

Važno je znati: kakve god bile mjere opreza (molitva, razmišljanje, savjet) koje netko poduzima kako bi imao dovoljno svjetla prije donošenja odluke i kako bi bio siguran da je to Božja volja (a dužnost nam je poduzeti mjere opreza jer nemamo pravo odlučivati olako, napose o važnim stvarima), svjetlo neće uvijek biti jasno ni očevidno. Ako si pred određenom situacijom postavimo pitanje (a uvijek ga treba postaviti!) što mi je činiti, što je volja Božja, znajmo da nećemo uvijek dobiti odgovor!

Nakon što smo se potrudili razlučiti i potražiti Božju volju, Gospodin nam često progovara na razne načine i daje nam jasno spoznati što trebamo učiniti. Tada svoju odluku donosimo u miru.

Može se dogoditi da nam Gospodin uopće ne odgovori i to je potpuno normalno! Katkada nas jednostavno ostavlja slobodnima, a katkada se ne javlja iz Njemu poznatih razloga.

To je dobro znati jer se često događa da ljudi od straha da će pogriješili da neće učiniti Božju volju traže odgovor pod svaku cijenu: umnažaju razmišljanja i molitve, deset puta otvaraju Bibliju tražeći tekst koji bi im dao svjetlo koje traže, pa ih sve to još više uznemiruje i zabrinjava, ništa im ne postaje jasnije, imaju tekst, ali ga ne znaju protumačiti.

Gornji tekst izvadak je iz knjige Jacquesa Philippea “Traži mir i idi za njim”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.