Mislim da mnogi ljudi provedu veći dio odrasloga života ne gledajući sebe tim očima, što ima psihološke posljedice. Takvi ljudi ne preuzimaju onoliko odgovornosti za sređivanje vlastitoga života niti iz toga izvlače onoliko zadovoljstva koliko bi trebali. No nema boljega lijeka za batrganje od preuzimanja odgovornosti za ritam vlastitoga života i uživanje u njemu.

Mislim da to podrazumijeva dvije stvari. Prvo, nemojte biti potpuno zbrkani.

Čitala sam blog/pjesmu Sufjana Stevensa koja izražava tu želju: „Ne želim biti potpuno zbrkan.“1 Mislim da je ta težnja jako podcijenjena. Sviđa mi se jer nije preambiciozna: i dalje možete biti zbrkani, ali ne potpuno zbrkani. No ona ukazuje i na činjenicu da bismo trebali, u nekoj mjeri, pokušati urediti svoje živote. Imam odličnu vijest za vas: kao odrasla osoba sposobni ste unijeti malo reda i dostojanstva u vlastiti život. Mnogi od nas još uvijek žive kao brucoši: ostajemo budni do nekog doba noći, imamo čaše iz različitih kompleta i nedostaju nam žlica i vilica. Spavamo na starom, jadnom jastuku koji oduvijek imamo i uzdišemo gledajući se u zrcalu u rasparenoj pidžami. Ne dajemo sebi ni dopuštenje ni poticaj da doista uzmemo u svoje ruke uzde vlastitoga života.

Ali možete uzeti uzde u svoje ruke! Možete iz kaosa stvoriti red. I osjećat ćete se dobro kad to učinite!

Iz kaosa stvoriti red

Riječ „kozmetika“ dolazi od grčke riječi kosmos, što znači „uređeni svijet“. Ta se riječ upotrebljava u grčkom prijevodu Knjige Postanka: „U početku stvori Bog nebo i zemlju“ (1,1). Čin stvaranja opisuje se kao uređivanje i popunjavanje nečega što je prije bilo kaotično i pusto. („Zemlja bijaše pusta i prazna“ (1,2)). Riječi „kozmopolit“ i „kozmetika“ bude slične asocijacije – odnose se na postupke koji unose red, sklad i ljepotu u kaotičnu zbilju. Kao ljudi stvoreni na sliku i priliku Božju, sposobni smo stvoriti kozmos iz kaosa. A ja sam otkrila kako unošenje i najmanje količine reda i ljepote u nervozan, zbrkan život može imati velik učinak. Za mene je odijevanje jedan od načina na koji to prakticiram. Tijekom beskrajne sapunice u koju se pretvorio život u lockdownu namjerno sam se svakoga dana lijepo odijevala. Odlučila sam sljedeće: svijet se možda raspada, ali ja ću nositi nešto zgodno, kosa će mi biti čista i mazat ću usne ružem u odvažnoj boji.

Taj mali čin prkosa pomogao mi je da se osjećam manje bespomoćno i podsjetio me na vlastitu moć da udahnem život i ljepotu u svoj svijet. Podsjetio me je i na to da moje samopoštovanje ne ovisi o okolnostima moga života. Neću čekati da one postanu savršene da bih uvela red u svoj život. Postoje mali načini na koje možete uvesti kozmos u svoj kaos. U nekom trenutku života zabranila sam samoj sebi rad za vrijeme jela. Uvela sam običaj da odsjedim pet minuta i ne provjeravajući telefon jedem kao dostojanstveno ljudsko biće. Počela sam ukrašavati svoj okoliš – makar samo vazom iz prodavaonice rabljene robe ili umjetničkim kolažom razglednica – kao da nije soba u studentskom domu. Ranije sam odlazila na spavanje. Nabavila sam sobne biljke.

Najbolje čuvana tajna glasi da je živjeti poput odrasle osobe zapravo veoma zabavno. Moraš odlučiti kako ćeš se odijevati, kakvu hranu voliš, koliko ćeš kasno ostati budna vikendom. Biti odrasla osoba ne znači uklopiti se u gotov kalup po kojem bi odrasli trebali živjeti – to znači uživati u svojoj ulozi kraljice (ili kralja) svoga života, stvoriti život u kojem vladaju red i jednostavnost, koji postaje izvor stabilnosti za druge. A to me podsjetilo na nešto drugo.

Počastite se

Ako ste kralj ili kraljica svoga života, zaslužujete i neki užitak. Mislim da svi mi u glavi imamo neki simbolični predmet čiju kupnju odgađamo do budućega misterioznog trenutka kada ćemo biti stabilni odrasli ljudi. Za jednoga mog prijatelja to je komplet lijepih noževa. Sada je u tridesetima i veoma je sposoban kuhar, ali često ga ograničavaju njegovi loši kuhinjski noževi. Jednom sam ga pitala zašto si ne kupi nove. Namrštio je čelo i zamišljeno nagnuo glavu. „Ne znam. Valjda čekam da se osjećam stabilnije.“ Ima stalni posao na dobrom sveučilištu i živi u vlastitom stanu… ako on nije stabilan, za nas ostale nema nade!

Koji je to predmet za vas? Nova posteljina? Kvalitetne cipele? Voljela bih da učinite ovo: počastite se malim luksuzom koji ste zamislili da ćete imati ili raditi kad budete odrasla osoba. Biti odrastao ne svodi se samo na dužnosti organizacije života – to znači i smatrati sebe važnom osobom. Možemo preuzeti dužnosti odrasle dobi, a nikad si ne priuštiti užitak. Čekamo zamišljeni trenutak kad ćemo napokon uspjeti. Odnosite se prema sebi s poštovanjem koje zaslužujete preuzimanjem odgovornosti za svoj život.

Moj je život blagoslov za druge

Često vođenje života na način primjeren odrasloj dobi ometu financije. I sama sam otkrila da ponekad živim krajnje štedljivo, i više nego što bih trebala. Odričem se jednostavnih užitaka – hipotetičkoga kompleta noževa – jer je to nešto što ću si priuštiti jednoga dana kad to stvarno budem mogla. A zapravo, ponešto od onoga što bih učinila u toj zamišljenoj budućnosti nije mi toliko financijski nedostupno koliko mi se čini. Postoje jednostavni, jeftini načini da počastite sami sebe kao odraslu osobu. To može biti nešto tako nekomplicirano poput toga da si priuštite luksuz kupnje cvijeća ili fine mirisne svijeće jednom mjesečno.

Koliko god mogu, pokušavam skrenuti iz svoje rutine i uživati u malim luksuzima koji me podsjećaju da nisam vječno očajna brucošica – ja sam kraljica moga carstva. A briga o tom carstvu postaje blagoslov svima koji u njega uđu. Ako ćete se batrgati, možete to raditi i u lijepo uređenu prostoru, s ružom na usnama i pravim obrokom na tanjuru. Stoga, pokušajte ne biti potpuno zbrkani. To je zapravo jako zabavno.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Odlučno sretni”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.

Footnotes

  1. Sufjan Stevens, Sufjan’s Garden Blog, https://sufjan.com/post/630605891 211853824.