Ekskluzivno samo na portalu Bitno.net donosimo izvatke iz bestselera „Jedi, posti, slavi – Iscijelite tijelo i nahranite dušu“. Ovaj vodič kroz duhovne i tjelesne dobrobiti posta otkriva zašto suvremena znanost i drevna kršćanska tradicija preporučuju post za zdrav život i donosi detaljni program posta. U ovom izvatku iz knjige „Jedi, posti, slavi – Iscijelite tijelo i nahranite dušu“ saznajte kako post štiti i ozdravlja naše tijelo.

Post je općeprihvaćen u zapadnoj civilizaciji. Grčki filozof i matematičar Pitagora (580.‒500. pr. Kr.) postio je po četrdeset dana radi bistrine uma. Platon (427.‒347. pr. Kr.) je post preporučivao kao dobar lijek. Otac medicine, Hipokrat (460.‒370. pr. Kr.), smatrao je post jednim od najboljih načina da se povrati zdravlje. Je li to samo folklor? Ne. Vjerojatnije je da je to plod višestoljetne mudrosti stečene praksom i pročišćene prirodnom selekcijom. U prvom redu post ‒ posebno ketoza ‒ mogu smanjiti vrstu upale koja je u korelaciji s mnogim autoimunim bolestima, dijabetesom tip 2 i aterosklerozom. Istraživanja ukazuju na to da je keton BHB (beta-hidroksibutirat) u najmanju ruku jedan od ključnih igrača u tom procesu.1 

Kao drugo, već desetljećima znamo da umjereno ograničenje kalorija može produljiti životni vijek kod mnogih životinja, pa tako i kod ljudi.2  Tek smo počeli znanstveno istraživati potencijal posta u ozdravljanju. Ipak, možda već imamo grubu sliku o tome kako djeluje.

Osnovna je ideja da post poboljšava rad mreža mitohondrija (tvornice energije) u stanicama, čineći ih puno snažnijima i učinkovitijima. Post može i dijelove stanice, ili čitavu stanicu, potaknuti da se obnovi ili da sama sebe uništi i reciklira.

Skupina znanstvenika sa Sveučilišta Harvard objavila je 2017. godine u časopisu Cell Metabolism važno istraživanje na oblićima (Caenorhabditis elegans). Tim su crvima smanjili unos hrane i genetski ih modificirali kako bi im povisili razinu proteina AMPK (AMP-aktivirana kinaza). Povišeni AMPK signalizira stanici da su zalihe energije niske, kakve bi i bile u slučaju posta. Znanstvenici su utvrdili da su ograničavanje hrane ili genetska modifikacija u svrhu oponašanja posta produljili
životni vijek crva.

Biolozi vole raditi s oblićima jer ta mala stvorenja žive samo dva tjedna pa ih je lako proučavati tijekom čitava njihova života. Za usporedbu, miševi mogu poživjeti i dvije godine ‒ kratko prema ljudskim standardima, ali jako sporo za kratko istraživanje.

U svakom slučaju, kakve to veze ima s nama? Energetski sustav u našim stanicama vrlo je sličan onom kod miševa i oblića. Naše su stanice iznimno dinamični i međusobno povezani sustavi, a to posebno vrijedi za mitohondrije. Većina stanica sadrži tisuće mitohondrija. Budući da se ove sićušne organele neprestano razdvajaju i spajaju, njihov oblik i broj unutar jedne stanice mogu se mijenjati iz trena u tren.

Čini se da post pomaže održavati zdravu ravnotežu među ovim organelama, što bi nam moglo pomoći u borbi protiv bolesti. Kako je objasnio William Mair, jedan od važnijih autora ovoga istraživanja na Harvardu:

Iako je prethodni rad pokazao da isprekidani post može usporiti starenje, tek počinjemo shvaćati pozadinsku biologiju toga otkrića. Naš rad pokazuje da je plastičnost mreže mitohondrija ključna za dobrobiti posta. Ograničimo li mitohondrije na jedno stanje, potpuno blokiramo učinke posta ili prehrambenih ograničenja na dugovječnost.3 

Drugim riječima, naši mitohondriji, baš kao i naša tijela, najbolje funkcioniraju kad prolaze kroz razdoblja hranjenja i posta, a ne kad kampiraju uz švedski stol. Ovo ne vrijedi samo za naše mitohondrije, već i za stanice u cjelini. Pod pritiskom koji stvara post stanice se same počnu obnavljati. U mitohondrijima se to naziva mitofagija, a u stanicama autofagija (doslovno: jedenje sama sebe).4 Umjesto da zadržavaju dotrajale organele, proteine i membrane, stanice kod eukariota (počevši od kvasca, pa sve do ljudskih bića) mogu obnavljati svoje dijelove i koristiti ih za potrebnu energiju.

Ključni je okidač za ovaj proces nedostatak nutrijenata iz hrane. Ovo se u tijelu signalizira na nekoliko različitih načina. Povišeni AMPK, koji smo maloprije spomenuli, jedan je od tih načina. Pad proteina kinaze pod nazivom mTOR drugi je. (mTOR je senzor osjetljiv na nutrijente.5  Prisutnost svega nekoliko grama aminokiseline leucin može zaustaviti autofagiju.) Treći je okidač niska razina inzulina i visoka razina njegova hormonskoga alter ega, glukagona. Što je zajedničko svim ovim signalima? Sve ih stimulira post.

Autofagija je poput temeljita proljetnoga čišćenja. Oribate kuću, zamijenite pokvarenu perilicu posuđa, popravite rupu na krovu i očistite žljebove. No što ako stanicu više nije moguće obnoviti? I za to postoji rješenje! Zove se apoptoza ‒ programirana smrt stanice. (Ovo zvuči strašno, ali ne brinite se: svakoga dana procesom apoptoze izgubite na desetke milijardi stanica.)

Apoptoza je kao da srušite čitavu kuću, reciklirate joj dijelove i na njenu mjestu podignete novu kuću. Stanice nisu stvorene da žive vječno. Istroše se, poput cipela, guma i bloka motora. No za razliku od cipela, guma i motora, stanice višestaničnih organizama stvorene su tako da zakažu vlastitu smrt pod određenim vrstama stresa. Nasreću, one neće samo istrunuti i zagaditi stanice oko sebe, već će slijediti pomno reguliran proces koji tijelu omogućuje da ponovno iskoristi neke njihove sastojke i na siguran način izbaci otpad.

Suprotno tome, tumorske stanice ignoriraju smrt kad im pokuca na vrata. One žele živjeti zauvijek. Ovo je samo jedno od nekoliko neobičnih obilježja zbog kojih je tumor smrtonosan. Tumorske stanice također ostaju zarobljene u stanju rasta i odupiru se signalima da stanu. Uspijevaju izbjeći imunosni sustav koji bi ih inače mogao ubiti. Mogu natjerati tijelo da izgradi krvne žile koje će ih opskrbljivati gorivom. Genomi su im nestabilni. I ono što je najgore od svega, šire se.6  Upravo zbog toga oboljeli od raka umru. Združene, ove zle supermoći čine rak opasnim protivnikom. No i rak ima svoju Ahilovu petu: za razliku od zdravih stanica, tumorske stanice koči to što koriste manje učinkovit način dobivanja energije.7  Dakle, metaforički rečeno, rak je poput jednoga od zlikovaca s planeta Krypton koji mrzi Supermana.

U borbu moramo stupiti oboružani kriptonitom za rak. Drugim riječima, želimo napasti rak tamo gdje je najslabiji. Nešto toga kriptonita mogli bismo dobiti postom. Prava vrsta posta, u prikladnu trajanju, mogla bi pomoći u sprečavanju ove bolesti, izgladnjivanju i odstranjivanju tumorskih stanica kao i drugih teško oštećenih stanica i potaknuti normalne stanice na obnovu. To su dobre vijesti.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Jedi, posti, slavi – Iscijelite tijelo i nahranite dušu”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.

Footnotes

  1. 144 Yun-Hee Youm i dr., „The Ketone Metabolite-Hydroxybutyraten Blocks Nlrp3 Inflammasome-Mediated Inflammatory Disease“, u: Nature Medicine 21, 2015., str. 263‒269.
  2. L. Fontana i L. Partridge, „Promoting Health and Longevity Through Diet: From Model Organisms to Humans“, u: Cell 161, br. 1, 26. ožujka 2015., str. 106‒118.
  3. Citirano u: Karen Feldscher, „In Pursuit of Healthy Aging“, u: The Harvard Gazette, 3. studenog 2017., https://news.harvard.edu/gazette/story/2017/11/intermittentfasting-may-be-center-of-increasing-lifespan/.
  4. Ovo su vam možda nove, dosad nepoznate informacije. Zapravo su nove za sve. Tek je 2016. godine Yoshinori Osumi osvojio Nobelovu nagradu za medicinu za istraživanje autofagije.
  5. mTOR je kratica za „mammalian target of rapamicin“, odnosno ciljna molekula rapamicina kod sisavaca. Jason Fung donosi više detalja u članku „Fasting and Autophagy-mTOR/Autophagy 1“, u: Intensive Dietary Management, na stranici: https://idmprogram.com/fasting-and-autophagy-mtor-autophagy-1/
  6. Ovdje parafraziram, uz male prilagodbe, poznata „obilježja raka“, koja su opisali Douglas Hanahan i Robert A. Weinberg, a koje su ažurirali i dopunili u članku „Hallmarks of Cancer: The Next Generation“. Cell 144, br. 5, 4. ožujka 2011., str. 646‒674.
  7. Poput ostalih stanica, tumorske stanice pretvaraju hranjive tvari u kemijski oblik energije koji se naziva ATP (adenozin trifosfat). No tumorske stanice imaju manji izbor načina na koje to mogu činiti od zdravih stanica.