Kad je jedna moja prijateljica doznala da joj muž boluje od raka debelog crijeva, poslala mi je SMS. Njezina me reakcija iznenadila – ali i ohrabrila.

„Bog se brine za to”, rekla je s pouzdanjem.

I ja želim tako duboko pouzdanje u Onoga tko se brine za sve.

Tada sam nešto shvatila. Vi i ja sposobne smo imati takvo pouzdanje u Boga jer nam je dano isto što je dano mojoj prijateljici Allison – Božju riječ, kojoj se može vjerovati. I njegov karakter, kojem se može vjerovati. No mi smo ipak skloni zabrinutosti.

Kada sam skupinu kršćanki zamolila da mi kažu što ih najviše brine, rekle su sljedeće:

  • Brinem se zbog svoje djece, da će se udaljiti od Boga.
  • Brinem se da nemam pravih prijatelja.
  • Brinem se zbog članova obitelji koji nisu vjernici. Želim da upoznaju Krista i provedu vječnost s njime.
  • Brinem se zbog stabilnosti svoga braka i želje moga muža za razvodom.

Tješi me što znam da Bog jako dobro zna sve o nama i da zna naše misli (i brige) prije nego što nam dođu u glavu (Ps 139,2). To me uvjerava da on već radi na stvarima koje nas najviše brinu.

Drago mi je i što je Bog znao da smo skloni zabrinutosti, tjeskobi i stresu. I tako mi je drago što se Pavao pozabavio našim tjeskobnim mislima u Fil 4,6-7:

„Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu.”

Znači, prema tim riječima, ako se brinete da nemate pravih prijatelja, recite to Bogu, i zahvalite mu što već zna kakva je vaša situacija. Zamolite ga za mudrost koja će vas voditi prema prijateljima u koje se možete pouzdati, i budite u miru koji dolazi od pouzdanja u Boga.

Ako se brinete o članovima obitelji koji nisu vjernici, sjetite se da Bog želi njihovo spasenje više od vas. Zato mu zahvalite što je On onaj koji sve ljude privlači k sebi, a zatim molite baš za njih, vjerujući Božjim metodama i tempu. On možda odluči doći do njih preko vas, a možda i ne.

A kad vas obuzme stres zbog vašega braka, sjetite se da se Bogu lomi srce zbog razorenih brakova – ne zato što ih on ne može popraviti, nego zato što mi često odustanemo prije nego što mu damo priliku da sve obnovi. On je Bog pomirbe, a ne Bog odustajanja. On je stvoritelj ustrajne ljubavi. Molite, draga prijateljice, da srce vašega muža postane mekše prema Gospodinu, i da ga kroz sve možete ljubiti kao što ga Bog ljubi.

Kad god se nađete u situaciji u vezi s kojom ne možete ništa učiniti (a zato se i brinemo), vjerujte da je Bog onaj tko kaže da jest, i da situaciju može riješiti mnogo bolje od vas.

Kad se u svome životu počnem brinuti da Bog „nije još ništa uradio”, moram se podsjetiti da je on onaj tko kaže da jest. Njemu ne treba moja pomoć. Ne treba mu moj stres. On želi moje pouzdanje. Kad priznam da je on Bog, a ja nisam, i da je njegov plan uvijek bolji od moga, onda mi daje onaj mir koji čuva moje srce i dušu, kako stoji u poslanici Filipljanima.

On i dalje očekuje da budem dobra prijateljica prije nego što budem mogla naći dobru prijateljicu. On i dalje očekuje da dijelim svoju vjeru i otvoreno govorim o njegovoj dobroti, u slučaju da me želi upotrijebiti da dođe do članova moje obitelji koji nisu vjernici. On i dalje očekuje da radim na svom braku i budem supruga koju me je pozvao da budem, bez obzira na to kako se osjećam. No kad učinite sve što možete, s pouzdanjem se vratite načelima u Fil 4,6-7 i „Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu.”

Kad se sljedeći put zabrinete, zapitajte se: „Što ja to vjerujem o Bogu, a što nije istina?” „Vjerujem li da se on drži svoje riječi? Vjerujem li da se on stvarno brine za ovo?”

Vjerujte da „Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani” (Rim 8,28). I kroz to vrijeme čekanja i pouzdanja (a ne zabrinutosti), možete biti u miru, znajući da dok se vi pouzdate, on čini da budete „suobličeni slici Sina njegova” (Rim 8,29).

Danas je suprugu moje prijateljice dobro. Prošle su dvije godine, a rak je nestao. Oni i dalje žive dan po dan u Božjoj ruci. I dalje vjeruju – a vjerujem i ja – da se Bog brine za ovo.

Cindi McMenamin | Crosswalk

Prijevod: Ana Naletilić | Bitno.net