Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko. Ako ovo Blaženstvo tumačiš doslovno, možeš odmah zaključiti ono što biblijski tekst kasnije i sam kaže, naime: ″Jao bogatima.″ Na koga se to odnosi?

Ti bogataši nisu oni koji posjeduju obilje pameti i talenata, nego oni koji svu svoju pamet i talente ulažu u to da steknu i sačuvaju bogatstvo. Riječ je prije svega o raspoloženju duha.

Čuo sam da postoje ptice, zovu se morske laste, koje svoje gnijezdo grade na vrlo poseban način. To gnijezdo može plivati, okruglo je i ima posve malen otvor usmjeren prema nebu. To gnijezdo ne može potonuti jer je otporno na najgore plime i oluje. Tvoje srce može biti poput tih morskih gnijezda, otvorenih prema gore, to jest prema Nebu, otporno na prolazni zov poslovanja i stjecanja bogatstva, gnijezdo koje savršeno pliva u svijetu kojim vladaju novac i transakcije. Ne daj da te preplave ili fasciniraju novac, uspjeh i moć…

U nekim se zanatima redovito koriste vrlo toksična sredstva, a radnici se ne otruju, barem ne ako koriste uobičajena zaštitna sredstva. Te opasne supstance bolje je imati u trgovini nego u venama. Možeš živjeti u svijetu kojim upravlja bogatstvo, a ne biti zaražen pod uvjetom da je tvoj bankovni račun u banci, a ne u tvojemu srcu. Ako ti novac nije sve u životu, moći ćeš biti slobodan iznutra i naći ćeš put do sreće, a to je dijeliti s drugima.

Pokušaj biti velikodušan. Nitko se, uostalom, ne smatra sebičnim. Ne, nitko ne voli da mu se kaže da je sebičan, ali se mnogi izvlače i kažu da ne mogu financijski pomoći ljudima u potrebi zato što se brinu za svoju djecu, zato što moraju štedjeti za crne dane ili zato što doista nemaju nikakav višak. Škrtost je nevjerojatna bolest zato što je bolesnik nikada ne prepoznaje i ima čistu savjest. U Knjizi Izlaska Mojsije je zastao pred grmom koji je gorio, ali nije izgarao. Za mene je to predivna slika dara: ako si velikodušan, ne ćeš izgorjeti, ne ćeš se potrošiti, ne ćeš se uništiti, naprotiv – zračit ćeš! Škrtost je čista suprotnost tomu. I ona je neka vrsta vatre, ali ta vatra proždire cijeloga čovjeka, u njemu pali strahovitu vrućicu koju on smatra prirodnom i ugodnom.

Vjeruj mi, ako grozničavo težiš za dobrima koje nemaš, gubiš vrijeme.

Ako si još uvijek jako navezan na ono što posjeduješ, ako si emocionalno na njega usmjeren, na njega često misliš, ako te hvata tjeskoba pri pomisli što će biti ako ga izgubiš, u samomu sebi izazivaš nezdravu vrućicu.

Jednom riječju: beskorisno je nadati se stvarima koje nemaš i nepotrebno je previše se vezivati na ono što imaš.

Gornji tekst izvadak je iz knjige Michela Tournadea “Filotea 21. stoljeća”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.