Naš je pogled uvijek usmjeren prema onome čemu želimo prići, onome što želimo istražiti, onome za čim želimo tragati ili za onim što želimo imati. Moramo gledati, ali da bismo mogli gledati, moramo se usmjeriti, a to znači da smo uvijek usmjereni, uvijek nečemu težimo. (…) Uvijek se nalazimo u nekoj točki „A“ (koja je manje poželjna nego što bi mogla biti) i istodobno se krećemo prema točki „B“ (koju smatramo boljom u odnosu na naše eksplicitne i implicitne vrijednosti). Svijet uvijek vidimo kao nedostatan i gledamo kako ga popraviti. Možemo osmisliti nove načine na koje se stvari mogu posložiti i poboljšati, čak i onda kada imamo sve što nam je potrebno. Čak i kada smo privremeno zadovoljni, ostajemo znatiželjni. Živimo unutar okvira koji sadašnjost određuje kao vječno nedostatnu, a budućnost kao vječno bolju. Kada ne bismo tako gledali na stvari, uopće ne bismo djelovali. Ne bismo bili u stanju ni gledati zato što gledanje zahtijeva da se usredotočimo, a da bismo se mogli usredotočiti, moramo odabrati jednu stvar pored svih ostalih na koju ćemo se usredotočiti. (…)

Treba napraviti procjenu

Možda je prvi korak da napravite procjenu. Tko ste vi? Kada kupujete kuću i spremate se živjeti u njoj, unajmljujete agenta koji će popisati sve njezine nedostatke. Želite znati kakva je ta kuća u stvarnosti, a ne u vašoj mašti. Agentu ćete čak i platiti da vam donese loše vijesti. Morate znati. Morate otkriti skrivene nedostatke kuće. Morate znati je li riječ o kozmetičkim nesavršenostima ili strukturalnim nedostatcima. Morate znati jer ne možete popraviti nešto ako ne znate da je slomljeno, tj. da ste vi slomljeni. Treba vam agent. Nutarnji kritičar može igrati tu ulogu ako ga uspijete pravilno usmjeriti, ako uspijete s njime surađivati. On vam može pomoći da napravite procjenu, ali morate uvijek hodati uz njega kroz kuću svoje psihe i pomno slušati što vam govori. Možda ste majstor za sve, pravi popravljač. Kako možete početi s popravcima, a da vas prvo ne demoralizira, ili čak slomi, dugačak i bolan izvještaj vašega nutarnjeg kritičara o vašim nedostatcima? Evo savjeta. Budućnost je nalik prošlosti, no postoji ključna razlika. Prošlost je nepromjenjiva, a budućnost može biti bolja. Može biti bolja u određenoj mjeri – mjeri koja se možda može doseći u samo jednome danu, uz minimalan angažman. Sadašnjost je uvijek manjkava, ali možda nije toliko važno mjesto s kojega krećete koliko smjer u kojemu se krećete. Možda se sreća uvijek nalazi u putovanju uzbrdo, a ne u prolaznu osjećaju zadovoljstva koji vas čeka na sljedećemu vrhu. Puno je sreće u nadi, ma koliko dubok bio podzemni svijet u kojemu je ta nada začeta.

Što kaže naš nutarnji kritičar?

Ako ga konzultiramo kako treba, naš će nutarnji kritičar predložiti nešto što bi trebalo urediti, nešto što se može urediti i što ujedno želite urediti – dobrovoljno, bez ogorčenja, čak i s užitkom. Zapitajte se: ima li kakav nered u vašemu životu ili vašoj trenutnoj situaciji koji biste mogli, i htjeli, popraviti? Možete li, biste li, popravili tu stvar koja se sama nameće u poniznoj želji za popravkom? Možete li to učiniti sada? Zamislite da ste netko s kime trebate pregovarati. Zamislite, nadalje, da ste lijeni, osjetljivi, ogorčeni i teški za dogovor. S takvim vas raspoloženjem ne će biti lako pokrenuti. Možda ćete morati upotrijebiti šarm i razigranost. „Oprosti“, možete reći i samome sebi, bez ironije i sarkazma. „Pokušavam umanjiti nepotrebnu bol. Dobro bi mi došla pomoć.“ Čuvajte se poruge. „Pitam se postoji li nešto što bi bio voljan učiniti? Bio bih vrlo zahvalan na pomoći.“ Pitajte iskreno i ponizno. To nije jednostavno.

Ovisno o stanju vašega uma, možda ćete trebati nastaviti s pregovorima. Možda ne vjerujete sami sebi. Možda mislite da ćete tražiti jedno, a nakon što to izvršite, da ćete odmah zahtijevati još, da ćete biti strogi i grubi u vezi s tim i ocrniti ono što je dosada ponuđeno. Tko želi raditi za takva tiranina? Vi ne. Zato i ne činite ono što biste htjeli činiti. Loš ste zaposlenik, ali još ste gori šef. Možda trebate sami sebi reći: „U redu. Znam da se u prošlosti nismo dobro slagali. Žao mi je zbog toga. Pokušavam se popraviti. Vjerojatno ću putem činiti neke pogrješke, ali nastojat ću slušati ako počneš prigovarati. Pokušat ću učiti. Upravo sam danas primijetio kako nisi bio oduševljen prilikom da mi pomogneš kada sam to tražio. Mogu li ti nešto ponuditi kao naknadu za tvoju suradnju? Možda možemo popiti kavu ako opereš suđe. Voliš espresso. Što kažeš na espresso? Možda dupli? Želiš li nešto drugo?“ Zatim možete osluškivati. Možda ćete čuti nutarnji glas (možda je to glas davno izgubljenoga djeteta). Možda će vam taj glas odgovoriti: „Stvarno? Zbilja želiš učiniti nešto lijepo za mene? Doista ćeš to učiniti? Nije riječ o triku?“

Ovdje morate biti oprezni.

Taj mali glas – to je glas nekoga tko je bojažljiv jer je bio povrijeđen. Mogli biste, dakle, reći veoma oprezno: „Zbilja. Možda to ne ću jako dobro izvesti i možda ne ću biti vrhunsko društvo, ali učinit ću nešto lijepo za tebe. Obećavam.“ Malo oprezne ljubaznosti može učiniti jako puno, a razumna nagrada snažna je motivacija. Zatim biste mogli uzeti taj mali dio sebe za ruku i oprati to posuđe. Nakon toga bolje vam je da ne odete čistiti kupaonicu pa zaboravite na kavu, film ili pivo jer će poslije biti još teže dozvati te zaboravljene dijelove sebe iz kutova i pukotina osobnoga podzemlja.

Možete se zapitati: „Što bih mogao reći nekomu drugom – prijatelju, bratu, šefu, pomoćniku, što bi sutra pomoglo poboljšanju našega odnosa? Koji bih djelić kaosa mogao iskorijeniti kod kuće, na radnomu stolu, u kuhinji, večeras, tako da pozornica može biti postavljena za bolju predstavu? Koje zmije mogu istjerati iz svojega ormara –  i svojega uma?“ Pet stotina malenih odluka, pet stotina sićušnih postupaka sačinjavaju vaš dan, ovaj današnji i svaki drugi. Biste li mogli s jednom ili dvije odluke smjerati prema boljemu rezultatu? Boljemu po vašem osobnom mišljenju, po vašim osobnim standardima? Biste li mogli usporediti svoje specifično osobno sutra sa svojim specifičnim osobnim jučer? Biste li mogli donijeti vlastiti sud i zapitati se kako bi moglo izgledati bolje sutra?

Postavite si male ciljeve

Postavite si male ciljeve. S obzirom na vaša ograničenja u talentima, sklonost zavaravanju, teretu ogorčenosti i sposobnosti da pobjegnete od odgovornosti, ne želite početi s nečim što vas nadilazi. Zato postavite sljedeći cilj: želim da do kraja ovoga dana stvari u mojemu životu budu mrvicu bolje nego što su bile jutros. Zatim se zapitajte:

„Što bih mogao učiniti (a što bih na koncu doista i učinio) da to postignem i koju bih sitnicu volio dobiti kao nagradu?“ Potom učinite ono što odlučite da ćete učiniti, čak i ako to učinite loše. Zatim si trijumfalno poklonite kavu. Možda ćete se zbog toga osjećati malo glupo, ali svejedno to učinite. I učinite to isto i sutra, i idući dan, i idući. Svakim danom vaša linija usporedbe pomaknut će se malo prema gore, a to je čarolija. To je kamata na kamatu. Činite tako tri godine i vaš će život biti potpuno drukčiji. Sada ste usmjereni prema nečemu većem. Sada želite zvijezde. Sada brvno nestaje iz vašega oka i učite gledati. A ono na što ste usmjereni određuje ono što vidite. Ovo vrijedi ponoviti: Ono na što ste usmjereni određuje ono što vidite.

Gornji tekst izvadak je iz knjige Jordana Petersona “12 pravila za život”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.