Karl Frielingsdorf ovu karikaturu zove „Bog rezultata” te ističe kako je ova karikatura napast tipična za naše vrijeme. Lako je shvatiti otkuda dolazi: u naše se vrijeme velika važnost pridaje učinkovitosti, barem u takozvanomu civiliziranom svijetu (a u Europi još uvijek nismo podigli učinkovitost na razinu zemalja Dalekoga istoka, poput Koreje i Japana).

Dok „lutkar” želi držati ljude pod kontrolom, a Bog „policajac” se usredotočuje samo na prekršaje i grijehe, „Boga rezultata” zanimaju isključivo naši mjerljivi rezultati, posao koji smo obavili. Pritom nije važno je li riječ o „rezultatima” na duhovnomu području ili čisto radničkom – ideal je kršćanin koji daje optimalan rezultat u svemu što čini.

Problem je što taj ciljani „optimalni rezultat” počne težiti beskonačnomu, tj. postaje fatamorgana koja se neprestano udaljuje: „Bog rezultata nikada nije zadovoljan čovjekom, pa tako ni čovjek ne može biti zadovoljan samim sobom. Mogao je uvijek učiniti više, bolje, mogao se barem više potruditi ili imati bolje nakane… Nije čudno što se u čovjeku javlja osjećaj da mu Bog „puše za vratom”, poput nezasitne aždaje koja bezosjećajno crpi iz čovjeka i posljednji atom snage.

Frielingsdorf nam donosi prilično dramatične izjave koje je prikupio tijekom prakse:

„Iz napisanih životopisa proizlazi… da su ti ‘bogovi rezultata’ u konačnici monstruozna bića čija je žudnja za rezultatima nezasitna. ‘Taj Bog rezultata, nakon što navede čovjeka da mu služi iz ljubavi, iskorištava ga upravo na sramotan način. Nikada tim čovjekom nije zadovoljan, uvijek traži više…, piše jedna časna sestra od pedeset godina. Drugi su toga Boga rezultata okarakterizirali kao ‘vampira’ koji siše životne snage nakon što ‘lažnom blizinom i prijateljstvom učini čovjeka ovisnim o sebi… poslije sam taj čovjek postaje vampir koji drugima ili samome sebi siše život…'”

„Najveći dio ljudi zamišlja Boga rezultata kao figuru na prijestolju… koja ispituje čovjeka sve dok mu on ne položi do nogu traženi dar, tj. tražene rezultate. Potom se ograničava na to da počasti čovjeka kratkim pogledom, trenutkom priznanja, ali ga odmah potom zanemaruje. Drugi su ga definirali kao uspavanoga ‘Moloha’…

Drugi su pak predstavili svoju situaciju kao da donose svoje rezultate Bogu polažući ih pred njega ‘na koljenima’. On pak blagonaklono prihvaća njihove žrtve, ali odmah potom potpuno izgubi zanimanje za njih, sve do trenutka kada mu donesu novi prinos…

U takvu shvaćanju čovjek u konačnici mora ‘zaslužiti’ milost i spasenje. Koliko veliko mora biti nesvjesno nepovjerenje tih ljudi u Boga kada ih vrtlog njihova aktivizma usmjerena na rezultate, kao i razočaranje koje iz toga proizlazi, mogu odvesti do ponora autodestrukcije.” 1 

Gornji tekst je izvadak iz knjige Katerine Lachmanove “Karikature Boga”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.

Footnotes

  1. Usp. Karl Frielingsdorf, Falešné představy o Bohu, str. 161-163.