Foto: Shutterstock.com

Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!

(Mt 5,11-12)

Kad nas ogovaraju, maltretiraju ili izruguju, imamo dvije mogućnosti: uvrijediti se ili oprostiti. Jasno, naša prva reakcija često je burna: „nije pošteno”, „treba razjasniti neke stvari”… Ipak, uvijek bolje prođemo ako se ne uvrijedimo. Razmislimo: svi smo ponekad u životu uvrijedili nekog, kritizirali, lagali, osuđivali. I sad, kad je tebe netko uvrijedio, ti se vrijeđaš? Čemu? Naravno, možemo se u trenutku uvijek uvrijediti, ali možemo potom uvijek i oprostiti i moliti za onoga koga u tom trenutku osuđujemo i ne volimo jer nam je nanio bol.

Bog zna da svaki čovjek treba nadu, radost, ljubav, mir i uči nas kako pronaći te darove: opraštajući!

Jedna od dobrih praksi naše Zajednice takozvano je „pravilo tri dana”: kada treba upozoriti ili ispraviti bližnjeg, najprije trebamo tri dana moliti za njega ili nju. Na primjer, ako suprug želi nešto spočitati svojoj supruzi, ili pak obrnuto, treba ju prije svega nastaviti ljubiti, poštivati, prihvaćati, biti joj poslušan, zatim tri dana za nju moliti, bez da išta spomene svojoj „boljoj polovici”. Molitva rješava i odnosi gnjev i inat koji bi, u trenutku prigovora, mogli buknuti. Za to vrijeme, suprug moli Duha Svetoga za pravi trenutak. Duh Sveti je onaj koji živi i djeluje ako ga se zazove; on prethodi onome što trebamo izgovoriti i otvara srce drugoga kako bi mogao prihvatiti bratsku opomenu koja bi ga inače mogla uvrijediti.

Opominjati braću u ljubavi: to znači živjeti od vjere!

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Punina radosti” Majke Elvire. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net