ISTINA ĆE VAS OSLOBODITI

Ako želimo biti slobodni, ovo je jedna istina koju moramo spoznati

Neće nas bilo koja istina osloboditi (usp. Iv 8,32), nego istina o nama samima, koja nije drugo doli spoznaja onoga što je Bog imao u zamisli kad je izgovorio naše ime.

istina o nama samima

Foto: www.pics4world.com

Čovjek može biti slobodan samo ako to želi i ako je spreman stupiti u dodir s istinom o sebi. Neće nas bilo koja istina osloboditi (usp. Iv 8,32), nego istina o nama samima, koja nije drugo doli spoznaja onoga što je Bog imao u zamisli kad je izgovorio naše ime.

Druge istine koje ćemo spoznati tijekom života mogu biti iznimno zanimljive i obogaćujuće, čak vrlo korisne za druge. Ali sve dok ne znam tko sam ja – i tko bih mogao postati – ponašam se kao kapetan broda koji plovi kako vjetar puše, bez kormila, i možda slučajno pronalazi pokoji biser u moru.

Još je gore ako svoj život sagradim na lažima, na prividu, izvanjskom sjaju, vodeći se uvijek onim što „govore ljudi“. Tada moj brod nema čvrst temelj; oplata mu je probijena i prije ili kasnije će potonuti.

Samo me „moja istina“ čini slobodnim. Ona je skupocjen dar koji se pribavlja postupno, malo-po-malo, u mjeri u kojoj je primamo. Iziskuje od mene da se zauzmem, opredijelim i izložim. Osoba koja jesam i koju je Bog oduvijek želio ima jedinstveno lice i jedinstvenu zadaću na ovom svijetu: stoga ne smijem razmišljati kako svi razmišljaju niti činiti što svi čine samo zato što „svi tako rade“. Želi li Bog to i od mene? To je važno pitanje koje ne smijem potisnuti, iako nije ugodno. Trebam se naviknuti da si ga postavljam, barem u određenim, važnim trenucima svoga života. Postavljanje tog pitanja možda zahtijeva trud, pogotovo na početku, ali ubrzo ću shvatiti da se isplati hrabro se suočiti s njim. Odgovor me može potaknuti da promijenim smjer, da zaplovim protiv struje, ali istodobno će mi dati i radosnu sigurnost da se malo-pomalo približim čudesnoj obali. Na putu do te obale, spreman sam uhvatiti se u koštac sa svakom opasnošću na koju mogu naići na pučini.

Kad znamo da će putovanje dobro završiti, životne događaje možemo smatrati lijepom pustolovinom ili pak adrenalinskim sportom, kao primjerice skijanje na vodi: pribaviš odgovarajuću opremu, uzmeš u ruke dugo uže privezano za čamac, i dok brod ubrzava nastojiš održati ravnotežu. Užitak je osjetiti vjetar i vodu koja te prska po licu, doživjeti kako te veliki valovi podižu nekoliko metara u zrak i onda te spuštaju u dolinu vala. Usprkos svim rizicima možeš potpuno uživati u toj aktivnosti jer znaš da ćeš na kraju izići iz mora živ i zdrav.

S druge strane, ako nisam vezan užetom za brod koji će me poslije dovesti do kopna, istu situaciju proživljavam na potpuno drukčiji način. Vjetar i valove doživljavam kao neprijatelje i svladava me tjeskoba. Uhvatit će me panika kad zaronim ispod vode, i to s razlogom jer ću doista biti u opasnosti od utapanja. Nemam sigurnost kao kad sam užetom vezan za čamac koji me, ma koliko brzo vozio, ipak neće ostaviti nasred oceana, nego dovesti do sigurne luke.

Kršćanin se ne boji ni života ni smrti. Što god da se dogodi, na kraju ga čeka radost u njegovoj istinskoj domovini, i spreman je boriti se i patiti kako bi u nju stigao. Takav će biti njegov stav, najčešće prožet smirenošću koju mu daje uvjerenje da je na pravom putu. Zna da je jedina prava opasnost u tome da se ne izgubi, da ne skrene s puta, da se ne iznevjeri svojoj istini i izgubi dodir sa samim sobom.

Osim toga, kršćanin nikad nije sam. Pustio je Krista da uđe u njegov život. Sam Bog upravlja brodom njegova života i daje mu do znanja kuda i kako treba ploviti. Baš kao i sav nutarnji život, i sloboda je dijaloškog karaktera: ona je „ja pred Bogom“.

Iskustvo Kristove blizine pune ljubavi oslobađa nas za sve jasnije poznavanje istine. „Bože, tminu moju obasjavaš“, pjeva psalmist (Ps 18,29). Doista, budući da je Bog vrhovna istina, onaj tko se s njim sjedini ne može biti drugo doli realist (usp. Iv 14,6). On vidi svijet onakvim kakav jest, s njegovim svijetlim i tamnim stranama; nema iluzije niti krive ideje o njemu. I sebe vidi onakvim kakav jest i kakav bi trebao biti; postupno uviđa zašto je rođen i što Bog traži od njega.

Što više raste moja spoznaja o mojemu poslanju na zemlji, to imam više snage za djelovanje jer raste sloboda kojom nadilazim prepreke.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Živjeti slobodu snagom vjere”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net

Objavljeno: 25. rujna 2017.

Možda vam se svidi