Ima puno toga što u svome životu ne možemo mijenjati. Mi smo obdareni slobodom, ali je to tzv. relativna sloboda. Imamo slobodu nekih odabira i opredjeljenja. Međutim, neke su stvarnosti našega života određene. Nismo sebe dozvali u život. Roditelje nismo mogli birati. Nemamo mogućnosti mijenjati boju svojih očiju ili krvnu skupinu. Rođeni smo u određenom narodu i pripadamo svojoj obitelji. Posjedujemo određene naravne karakteristike koje također ne možemo mijenjati. Jutro dolazi bez naše volje i sunce sja ili kiša pada, a da mi tu ne možemo ništa promijeniti. Puno toga ima gdje svojom voljom i svojom slobodom ne možemo gotovo ništa.

Ipak, ima prostora gdje smo slobodni. To se osobito odnosi na naše slobodno biranje posla, prijatelja, životnog druga, zvanja, zanimanja, jela i pića, razonode i slobodnog vremena. Možemo slobodno odabrati dobro ili zlo. U tom pogledu čovjek je u svojoj biti slobodan i upravo zato i odgovoran za svoje čine.

Međutim, nismo dokraja neslobodni niti u odnosu na one stvari za koje mislimo da su potpuno određene. Jer i pred činjenicama koje ne možemo mijenjati stojimo kao slobodna bića. Ne možemo mijenjati Čovjeka pokraj sebe, ali ga u slobodi možemo ljubiti ili mu zatvoriti srce. Možemo drugoga pokraj sebe strpljivo prihvatiti ili ga možemo ogovarati. Možemo se radovati kiši, a možemo probijati sudbinu. Možemo u slobodi srca prihvatiti kako mu je život zbog te ovisnosti dokraja ispunjen i gorčinom.

Tu ulazimo u prostore slobodnog predanja i prihvaćanja. Mnogo toga u životu ne možemo mijenjati. Možemo mijenjati samo sebe i svoje stavove. Međutim, na velik dio onoga što je izvan nas ne možemo utjecati. Ipak, tu možemo i smijemo angažirati svoju slobodu. Kao slobodni ljudi možemo pozitivno i s ljubavlju prihvaćati uvjete života, sasvim predano prihvatiti samoga sebe sa svim zadanostima koje ćemo onda otkrivati kao darove, a ne kao kaznu. Takvo nas prihvaćanje pozitivno okreće prema životu i sposobniji smo drugima biti izvor blagoslova i radosti.

Isus je znao činiti dobro uvijek i u svemu. U tom pogledu on je jedinstveni Učitelj. Svaki njegov trenutak bio je ispunjen, sve okolnosti života pretvarao je u izvor dobra. U toj apsolutnoj slobodi svojega srca, kojom je bio dokraja poslušan Ocu i kojom je dokraja ljubio čovjeka i za njega se žrtvovao, Isus je u punoj slobodi bio sposoban prihvatiti i najteže trenutke svoga života i biti u takvim časovima potpuno slobodan i predan. Otkrivamo ga pred tužiteljima kao onoga koji u svom srcu nosi mir i ne proklinje sudbinu. Otkrivamo ga na križu kao onoga koji u potpunoj svijesti o ispunjenosti svoga života može i svoj posljednji zemaljski izdisaj pretvoriti u najdublje predanje svome nebeskom Ocu: “Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!” Time je Isus i smrt, neizbježan čas pred kojim kao da smo bespomoćni i neslobodni, pretvorio u čin dubljeg predanja i slobode.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Radosno u novi dan”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.