Na jednom mjestu evanđelje izvještava kako je Isus govorio svojim učenicima o punini života. Rekao je da je došao zato da imaju život i to u izobilju da ga imaju (usp. Iv 10,10). Da ne bi ostao na običnoj formuli, Isus upozorava na sebe i svoj život i izriče svečanu riječ: “Ja sam Život!” (Iv 14,6).

Osjećam da smo gladni života. Čini mi se katkada da ne znamo živjeti puninu života. Ako promotrimo sebe i ljude oko sebe, otkrit ćemo da čovjek zapravo ne živi, nego životari. Skloni smo tako često čekati život, a ne živjeti život. To nam se događa u različitim planovima i htijenjima. Ljudi cijelu godinu čekaju ljeto da bi otišli na godišnji odmor i malo proživjeli. Štede cijelu godinu i ne žive, da bi tjedan-dva živjeli negdje na moru ili na nekom drugom mjestu svog godišnjeg odmora. Često pet dana u tjednu ne živimo nego životarimo i radimo bez volje, kako bismo imali svoj vikend da malo proživimo, odmorimo se i budemo za sebe. Ima onih koji svoj vijek potroše da bi zaradili penziju pa tek onda počeli živjeti.

Opasno je ako se takvi naši ljudski planovi poremete jer to doživljavamo kao gorko iskustvo. No upravo za vikend može doći neki nenadani gost, uletjeti neki nepredvidiv posao, dogoditi se neka prepreka koja poremeti sve vikendaške planove za odmor i razonodu. Slično se može dogoditi i u vrijeme godišnjeg odmora. I tada kao da je čekanje bilo uzalud. A mnogi i kada konačno dočekaju penziju, mogu doživjeti udarce života po kojima osjete da, ako do tada nisu naučili živjeti, neće ni sada imati vremena za istinski život.

Isus je došao da nas nauči živjeti. On sam živio je punim životom u svakom svom času. Nije čekao život, nego mu je sve bilo život. Njegove pouke i služba za bolesne, njegovo praštanje grešnicima i zasluženi odmor nakon napornog dana, njegov rad s apostolima i hod prema Jeruzalemu: sve je to bio život koji je aktivno i predano živio. Zato je maksimalno ispunio svoje javno djelovanje: u tri godine je tako puno proživio, tako puno učinio.

Ti i nas, Gospodine Isuse, možeš naučiti živjeti. Daj da shvatim da je život i moj polazak na radno mjesto i strpljivo posluživanje ljudi koji mi dolaze. Daj da shvatim da je život moj odmor i boravak u krugu moje obitelji. Daj da shvatim da je život u buci grada gdje se krećem; u tišini moje osamljenosti; u vožnji autom i u čekanju na tramvaj. Gospodine Isuse, pomozi nam da svoje dane živimo u potpunosti. Da već sada živimo u izobilju. Ne dopusti da izgubimo svoj život čekajući na njega.

Gornji tekst je ulomak iz knjige fra Zvjezdana Linića Iz dana u dan u izdanju Teovizije. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal Bitno.net. Više o knjizi pročitajte na ovom linku!