Ljetni mjeseci uspore na neki način redoviti radni ritam života pojedinaca i društva. Većina ljudi misli na neki godišnji odmor, na vrijeme koje će provesti negdje izvan gužve radnih obveza, možda na moru ili u planinama. Sigurno, to jest važno. Važno je odmoriti se da bismo bili spremniji za daljnje služenje i za redoviti rad i obveze. Određeni odmor potreban je i tijelu i duši. Čovjek je ograničeno biće i ne može bez prestanka raditi. U ritam života spada i odmor.

Nalazimo se negdje pri kraju tih mjeseci koji su za većinu rezervirani za odmor. Polako valja misliti na redovite obveze i poslove. Međutim, nije to uvijek lako. Često se netko treba odmarati nakon neuspjelog godišnjeg odmora. A nažalost, mnogi u ovim našim teškim i siromašnim prilikama nemaju prigode niti mogućnosti za odmor. Barem ne za neki odmor gdje treba platiti, jer jednostavno za to nema dovoljno sredstava. Mnogi će vrijeme svojeg godišnjeg odmora provesti u redovitom prostoru svoga života. Ništa posebno. Neki će i godišnji odmor morati potrošiti za neki drugi posao da se namakne nešto sredstava za život ili da priskrbe sredstva za svoju obitelj. Jer, uskoro će i škola, bit će potrebne knjige i bilježnice. A za sve to treba novaca.

Takvima, ali i svima drugima, htio bih jednostavno upraviti Isusovu riječ. On nam svima govori: “Dođite k meni svi vi, umorni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti!” Vjerujem da ime Isus nije nikome od slušatelja nepoznato. Svima znači nešto, većini znači puno, kršćanima sve. On se nudi svakome od nas. Želi nam dati odmor, želi biti naš odmor. On, za koga je rečeno da nije imao kamo glavu skloniti, da nije imao vikendice niti ležaja, da nije imao ništa svoga jer je odabrao potpuno siromaštvo, on ipak za drugoga ima sve, tj. ima sebe, ima svoje srce i to nudi. Nudi svoju riječ koja život daje, nudi svoju ljubav kojom je privrijedio svima nama najviše – spasenje. Sve nas poziva k sebi.

Htio bih da taj poziv odjekne u našim dubinama. Odmoreni negdje na ljetovalištima naše domovine ili neodmoreni u ambijentu nekog skučenog stana bez klima uređaja ili onemogućeni da u ovim mjesecima iskoristimo svoj godišnji odmor – svi imamo pravo doći k Isusu. On je odmor duše, odmor tijela. Samo mali trenutak smirenosti, mala sabranost duše i srca dovoljna je da nam svakome omogući taj duboki susret s Isusom. A takav susret znači mir, znači odmor. Jer, pravi je odmor zapravo u srcu nekoga tko te čuje, nekoga tko te ljubi, tko za tebe ima vremena. Pravi je odmor u iskrenoj prijateljskoj riječi, u snazi oproštenja, u radosti pomirenja. Sve su to odmori koje nam Isus može pribaviti podjeljujući najprije nama sigurnost Božje ljubavi i svoje prisutnosti, a potom osposobljujući nas za praštanje i ljubav prema našim najbližima. I svijet postaje ljepši, a mi bogatiji za iskustvo istinskog odmora u Isusu.

Gornji tekst je ulomak iz knjige fra Zvjezdana Linića Iz dana u dan u izdanju Teovizije. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal Bitno.net. Više o knjizi pročitajte na ovom linku!