Profesorica logoterapije i psihijatrica dr. Cvijeta Pahljina osvrnula se na teške prilike i situaciju u kojoj su se mnogi našli zbog pandemije koronavirusa i nakon razornih potresa te poručila: “Misliti na druge uvijek je ljekovito. Time se pokazuje naša ljudska sposobnost da zaboravimo na sebe i damo u središte svog interesa drugu osobu. To je najviše što čovjek kao duhovno biće može.” Istaknula je kako, osim fizičke i psihičke dimenzije, svaka osoba ima i duhovnu dimenziju, koja nam je dana u trenutku začeća, od Stvoritelja.

Bit ljubavi je usrećiti nekoga

“Po toj iskri Božjega Duha Njemu smo slični. On nas je stvorio na svoju sliku i priliku. Ta Iskra ne umire, ona je vječna. Stvarajući nas mislio je na nas, na svakoga pojedinačno. Stvorio nas je iz ljubavi prema nama. On sam sebi je dovoljan, ali Ljubav želi nekoga usrećiti. Bit ljubavi je usrećiti nekoga, misleći na nekoga, radeći dobro za nekoga”, naglasila je.

U ovoj situaciji punoj različitih opterećenja, iskušenja, pitanja na koja ne znamo odgovore, važno je, kaže, da generacija koja nosi veću odgovornost, pruža primjer kako izdržati te zahtjevne situacije, kako sačuvati unutrašnji mir, ali iznad svega kako svjedočiti ljubav.

“Dobra je predodžba oceana iznad kojeg mogu puhati vjetrovi, dignuti se ogromni valovi, ali u svojoj dubini ocean zadržava mir. Slično bismo i mi u sebi samima trebali imati stabilan mir, mir koji proizlazi iz povjerenja u Stvoritelja, mir koji proizlazi iz toga da nam to povjerenje predstavlja čvrsti stup za kojeg se možemo uvijek u životu uhvatiti. Ta vertikala prema Bogu nešto je najviše što možemo prenijeti i dati drugima, bilo djeci ili ljudima oko nas u potrebi. Treba im reći da postoji vertikala za koju se mogu čvrsto uhvatiti i prepustiti sve brige Onome koji zna odgovore na sva pitanja na koja mi ne znamo”, rekla je.

Istaknula je također da u trenutku u kojem jesmo treba napraviti ono što nam se čini najsmislenije i najpotrebnije naše pozornosti.

Svatko može potražiti dobro u sebi

“Baviti se onime što nas u tom trenutku okružuje – naša je zadaća. Ljudi imaju kućne ljubimce koje vode u šetnju i brinu se za njih, imaju cvijeće koje treba zalijevati… Ali, više i od kućnih ljubimaca i od cvijeća važne su osobe, ljudi na koje ne treba zaboraviti u teškim prilikama, poput ovih vezanih uz potres i koronavirus”, istaknula je.

Svakako, napomenula je, to su prilike da pokažemo svoju solidarnost, da pokušamo, koliko se može, pomoći na bilo koji način, svatko prema onome kako može – netko može materijalno, netko može svojim dobrovoljnim radom, netko svojim radom u stručnim službama – poput vatrogasaca, zdravstvenih radnika i slično.

“Pedagozi su svakako u posebnoj poziciji zbog održavanja nastave. Potrebno je ne gubiti previše vremena kako bi se prijenos znanja nastavio u nekom optimalnom ritmu. To je dobro jer se time odvraća pažnja od svega dramatičnog, stresnog, opterećujućeg s čime se djeca i mladi mogu teško nositi. Naravno, to ne znači negirati probleme”, napomenula je Pahljina.

Pohvalila je i velik broj volontera koji su odmah nakon katastrofalnog potresa došli na Banovinu.

“To je zaista prekrasno, a govori nam o ljubavi koja je zaplamtjela u srcima ljudi i sve ih ujedinila. To je jako dobra poruka djeci, koja mogu naučiti kako se u sličnim situacijama treba ponašati. Mogu otkriti što znači djelotvorna ljubav. Koliko je dragocjena brza pomoć za onoga koji je stradao u nesreći! Koliko je različitih inicijativa došlo i kolika je kreativnost uključena! Važna poruka je i otkriće koliko dobroga leži u ljudima, stoga svatko može potražiti to dobro u sebi. To je poruka naravno i stradalima da nisu sami, što oni sada već dobro osjećaju jer su dobili krov onda kada je krov njihove kuće srušen”, rekla je Pahljina.