Zato bih vam htio ponuditi jednu kratku strategiju, jasan i praktičan program o tome kako s vremenom možemo, uz pomoć Božje milosti, zadobiti tu prevažnu i tako potrebnu krjepost strpljivosti. S Božjom je milošću sve moguće. Ili, ako vam je draže: „Bogu ništa nije nemoguće!” (Lk 1,37) i „Svojom ćete se postojanošću spasiti.” (Lk 21,19)

1. Božja beskonačna i vječna ljubav

Bog te ljubi. Većina nas to je čula bezbroj puta, toliko da nam se može činiti plitkom, istrošenom frazom, pobožnom krilaticom, čestim klišejem. No ova kratka, ali veoma duboka biblijska istina mora iz naše glave doći do našega srca, i tada je ovakva: Bog me stvarno, uistinu ljubi! Sigurno smo ovu istinu čuli i pročitali mnogo, mnogo puta, ali od toga baš i nije bilo neke koristi, jer ona nije stvarno ušla u dubine našega srca.

Drugim riječima, jesmo li stvarno uvjereni ne samo da je Bog ljubav, nego i da taj Bog ljubavi ima beskonačnu i vječnu ljubav za mene, u svim vremenima, na svim mjestima, i u svim okolnostima? I da, moram reći da me Bog ljubi čak i onda kada Ga zaniječem svojim moralnim promašajima, koje nazivamo grijesima.

Isus nije došao radi savršenih, nego radi grješnika, a svi mi spadamo u tu kategoriju. Kako nas sveti Pavao tako jasno podsjeća u svojoj poslanici Rimljanima: „Ali gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost […]” (Rim 5,20). Zato molite i razmatrajte nad ovom veoma jednostavnom, ali dubokom istinom: Bog me doista ljubi, uvijek i bez ograničenja. Njegova je ljubav i vječna i beskonačna.

To je naš veliki Bog!

2. Promotrite raspelo

U životu svetoga Ivana Bosca, njegova majka Margarita ostala je s njime kako bi mu pomogla s dužnostima u njegovom Oratoriju, čak i posred veoma živahnih tinejdžera. No njoj je nakon nekoga vremena prekipjelo s tim nemirnim momcima, pa je spakirala svoje stvari, spremna vratiti se kući.

Njezin sveti sin, Ivan Bosco, nije ništa rekao, nego je samo prstom pokazao na zid, gdje je visjelo raspelo, križ s razapetim Isusom. Kada se zagledala u Isusa koji visi i pati na križu, Mama Margarita shvatila je koliko Isus ljubi te napuštene mladiće, i koliko On želi da ona prakticira strpljenje. Tada je ta sveta žena i majka svetoga svećenika spustila svoje torbe, i provela ostatak svojega života pomažući Don Boscu s mladićima!

Zato, kada vam se u vašemu životu učini da je križ koji nosite nepodnošljiv, podignite oči i pogledajte Isusa kako visi na križu, ljubeći cijelo čovječanstvo, i strpljivo podnoseći patnju radi svih ljudi. Primit ćete posebnu milost da prakticirate strpljivost.

3. Molite za milost

Sveti Augustin ustvrdio je: „Svi smo mi prosjaci pred Bogom!” To znači da nama svima neizmjerno treba Božja pomoć, u svim trenucima i na svim mjestima, jer smo veoma slabi. Istina je da smo slabi, ali Bog je snažan.

Kako nas podsjeća psalmist: „Pomoć je naša u imenu Gospodina koji stvori nebo i zemlju.” (Ps 124,8). Čak je i veliki apostol Pavao uskliknuo: „Jer kad sam slab, onda sam jak.” (2 Kor 12,10).

Nakon što je preklinjao Gospodina da ukloni trn iz njegova tijela, svetome Pavlu je Gospodin rekao: „Dosta ti je moja milost […]” (2 Kor 12,9) Doista, ako preklinjemo Gospodina za milost da budemo strpljivi, On će nam pohitjeti u pomoć. Bog čuje i odgovara na poniznu, čistu i ustrajnu molitvu!

4. Molite pobožnost Put križa

Kada sam jednom prilikom razgovarao s jednim duhovnikom, on je rekao sljedeće: „Kada se nađem u stanju duhovne pustoši, kada se čini da su stvari mračne, tmurne i beznadne, izmolim Put križa, i duhovna pustoš uvijek nestane.” Vjerujem da se to može primijeniti i na strpljivost.

Kada se osjećate kao da vam je težina križa nepodnošljiva, i da je ne možete izdržati niti još jednu minutu, onda polagano prođite Putem križa s Gospodinom, i primit ćete novu snagu i vitalnost!

Možemo moliti sa svetim Franjom Asiškim: „Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te, jer si po svom svetom križu svijet otkupio!”

 5. Iskren razgovor s Isusom, Marijom i Josipom

Kako bi naša molitva bila autentična, ona mora biti iskrena. Ako nam je naša životna situacija  veoma teška, ako je došla do točke kada je rješenje gotovo nemoguće, onda je vrijeme sjesti pred Isusa. Možete također pozvati svetoga Josipa i Mariju da budu prisutni, i onda izlijte svoje srce pred svojim najboljim Prijateljima – Isusom, Marijom i svetim Josipom.

Isus je rekao: „Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko.” (Mt 18,3)

Kao primjer možete uzeti film Marcelino Pan Y Vino („Kruh i vino za Marcelina”), poznat i pod naslovom „Marcelinovo čudo” (inačicu iz 1955. godine). Taj se dječak sa svetim prepuštanjem otvori Isusu, izražavajući najdublju želju svojega srca, kao i svoju najveću patnju – manjak ili izostanak majčine ljubavi, i svoju veliku želju da ima majku – izlijeva srce pred Isusom. Isus posluša dječaka, i usliša mu molitvu.

Zato moramo biti poput maloga djeteta, moramo nasljedovati sveto prepuštanje, pouzdanje i jednostavnost dječaka Marcelina, i reći Gospodinu kako je ponekad teško nositi križ, i žarko moliti za strpljivost koja nam toliko treba. Gospodin, Marija i sveti Josip neće odgađati da vam dođu u pomoć!

6. Razmatrajte o raju – svojemu konačnome odredištu

Ovo moram reći sasvim iskreno: mi ne razmatramo dovoljno o stvarnosti raja.

Naš je život veoma kratak, poput cvijeta koji ujutro cvjeta, a vene i umire kada Sunce zađe, ili je poput dima što ga otpuše vjetar. Sveti Augustin rekao je da je naš život u usporedbi s vječnošću samo jedan treptaj oka. Gospa Fatimska rekla je da kada bi čovječanstvo barem razmatralo o vječnosti, odmah bi se obratilo!

Moramo razmatrati o kratkoći svojega života, svrsi svojega života, i vječnoj nagradi koja nas čeka. Katekizam nas jednostavno uči toj vječnoj istini: „Mi smo ovdje na zemlji kako bismo Boga upoznali, Boga ljubili, i Bogu služili, kako bismo s Njim zauvijek bili u raju.”

Čak i najveći križevi i trpljenja mogu se izdržati ako više razmatramo o raju – njegovoj radosti, nagradama, i stvarnosti! Sveti Pavao izrekao je jednu blistavu i utješnu istinu: „Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube.” (1 Kor 2,9)

Mišlju na raj možemo zadobiti strpljivost, strpljivost, i još više strpljivosti!

7. Prikazujte to, nemojte to protratiti!

Naravno, cijeli koncept i krjepost strpljivosti vezani su za trpljenje. Naša strpljivost može biti iskušavana u vezi s našim zdravljem, financijskim stanjem, društvenim sukobima, obiteljskim problemima, školskim ili poslovnim izazovima ili neuspjesima, prekinutim međuljudskim odnosima, duševnim i emocionalnim previranjima i nesigurnostima svih vrsta. Sve to – i još više toga – može staviti našu strpljivost na kušnju! No umjesto da prigovarate i postanete ogorčeni zbog svojih križeva, zašto ne prihvatiti križeve i žarko moliti za strpljivost da ih nosite? Prikazujte križeve – kao i svoje strpljivo podnošenje – Bogu, za obraćenje i spas grješnika. Mnogo je ljudi oko nas kojima trebaju posebne milosti, čak i našim vlastitim obiteljima.

Uz to nadnaravno gledanje ili perspektivu križevi postaju lakšima, i strpljivost postaje lakšom. Pokušajte to! Uzdignite svoje misli, i razvijte nadnaravnije gledanje na svoj život i svoje križeve, i na njihovu vrijednost u vječnosti.

8. Ne skrivajte to, nego to podijelite

Jedan od ključnih vidova ignacijanske duhovnosti jest da mi u svojemu duhovnome životu ne bismo trebali biti usamljenici, okorjeli individualisti. Upravo suprotno: kako bismo došli u raj, moramo naučiti raditi s drugima. To znači da moramo imati neki oblik duhovnoga vodstva ili pratnje kako bismo ustrajali sve do kraja svojega duhovnoga putovanja.

Od presudne važnosti za naš duhovni napredak jest potreba da imamo duhovnika, i da se možemo otvoriti s velikom poniznošću, pouzdanjem i transparentnošću, naročito onda kada se križevi čine najtežima, i naša strpljivost bude stvarno stavljena na kušnju. Možda ćete se iznenaditi onda kada svojemu duhovniku otkrijete, izreknete i izrazite svoj križ i svoju potrebu za strpljivošću – kako će se križ smanjiti, i kako je strpljivost koja vam se činila gotovo nemogućem zapravo posve moguća. Isus je rekao: „Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.” (Mt 11,30)

9. Tri područja na kojima moramo biti naročito oprezni, i žarko moliti za milost

Isus je rekao: „Svojom ćete se postojanošću spasiti.” (Lk 21,19) Mnoge se naše duhovne pobjede mogu postići uz pažljivo promatranje, budnost, poznavanje samih sebe, i svakodnevni ispit savjesti.

U našemu kratkome životu obično budu tri područja na kojima nam najviše treba strpljivost:

  • s Bogom
  • s drugima
  • sa samima sobom.

Kratko se pozabavimo svakim od ovih područja.

Strpljivost s Bogom

Prvo, što se tiče Boga: može se dogoditi da molite Boga za nešto, a počne vam se činiti da On ne sluša. Ništa nije dalje od istine! Bog nas uvijek čuje, ali On često čini da moramo čekati, kako bismo rasli u dvjema krjepostima – strpljivosti i ustrajnoj molitvi.

Sveta Monika više je od trideset godina molila za obraćenje svoje obitelji! No uz njezinu se strpljivost to dogodilo. Ne samo da se obratio njezin sin, Augustin, nego i njezin muž i svekrva!

Strpljivost prema drugima

Što se tiče strpljivosti s drugima, od velike pomoći može biti jednostavni podsjetnik da i mi sami imamo mana i grijeha, a Bog je tako strpljiv s nama. Zato bismo trebali biti strpljivi s ograničenjima drugih.

Strpljivost sa samima sobom

Na kraju, sveti Franjo Saleški inzistira da moramo biti strpljivi sami sa sobom. Sveto pismo kaže: „Jer padne li pravednik i sedam puta, on ustaje […]” (Izr 24,16) Sveti Junipero Serra bio je poznat po uzrečici: „Siempre Adelante, Siempre Adelante y nunca atras.” („Uvijek naprijed, uvijek naprijed, i nikada se ne osvrćite.”) Osnivač reda Oblata Djevice Marije, časni sluga Božji o. Bruno Lanteri skovao je krilaticu od dvije riječi: NUNC COEPIšto znači da ću, ako padnem, ustati onoliko puta koliko treba, i da ću pokušati ponovno se pouzdati u beskonačnu Božju strpljivost, milosrđe i ljubav.

I doista, kako nas uči psalmist: „[…] Gospodin, spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.” (Ps 103,8)

10. Maria Cogita, Maria Invoca (Razmišljaj o Mariji i zazivaj Mariju)

Ponovit ću kako je glavno obilježje duhovnosti Oblata Djevice Marije nježno, potpuno i neograničeno pouzdanje u prisutnost, snagu, molitvu, ustrajnost i čistoću Blažene Djevice Marije. U molitvi Memorare („Spomeni se”), sveti Bernard pruža nam ove tako utješne riječi: „Spomeni se, milostiva Djevice Marijo, kako se nije nikad čulo da si ikoga zapustila koji se k tebi u zaštitu utekao, tvoju pomoć zatražio i tvoj zagovor zaprosio.”

Zašto ne stvoriti tu naviku, i posvetiti svoje dane Bezgrješnome Srcu Marijinu i Presvetome Srcu Isusovu? A tijekom dana, naročito za vrijeme kušnji i poteškoća, kada se križ čini najtežim, podignite oči i zazovite Presveto Ime Marijino. Kao najnježnija majka, prepuna ljubavi, ona vas nikada neće iznevjeriti!

Izvor: Catholic Exchange | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.