Da bar malo budeš sretan, da imaš komadić neba na zemlji, moraš se pomiriti sa životom, s vlastitim životom kakav je sada. Moraš se pomiriti s poslom, s ljudima oko sebe, s njihovim pogreškama i slabostima. Uskladi se s mužem, ženom, iako možda već sada znaš da nemaš idealnog muža, idealnu ženu. (Ne vjeruj da nešto takvo i postoji!). Moraš se pomiriti s granicama svoga novčanika, s vlastitim licem koje nisi birao, sa stanom i namještenjem, s odjećom, s uvjetima svoga života, makar misliš da je susjedu puno bolje.

Pomiri se sa životom. Imam samo jednu kožu i ne mogu se više roditi u drugoj koži.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Živjeti je radost” u izdanju Kršćanske sadašnjosti.