“Ne možemo ljubiti Boga ako prvo ne ljubimo jedni druge, a da bismo ljubili, moramo poznavati jedni druge.”
Dorothy Day

Ovaj moćni citat sažima ono što je pokrenulo jedan veliki pokret u 20. stoljeću, koji je promijenio živote mnogih ljudi. Izgovorila ga je žena koja je nastojala poboljšati uvjete Božjeg naroda, nesebično posvetivši svoj život ovom pozivu i ljudima kojima je bila pozvana služiti. Ta žena bila je Dorothy Day.

Ovaj citat može se pronaći u njezinoj autobiografiji „Duga usamljenost”, u kojoj ona artikulira prekrasnu pripovijest, zadubljujući se u svoje putovanje u vjeri i odnos s Bogom. Bila je neizmjerno utjecajna žena, koja je ostavila značajan trag u svijetu, posebno što se tiče društvenih pitanja prvoga desetljeća 20. stoljeća. Uzimajući u obzir velika djela istaknutih ličnosti iz tog vremena, poput C. S. Lewisa, Fultona Sheena, Flannery O’Connor i Majke Terezije, Dorothy Day često se može zanemariti.

Njezin život i dalje nadahnjuje ​​mnoge ljude, a njezina baština živi i danas kao svjetionik koji i katolike i nekatolike vodi ka dubljoj ljubavi i žrtvi za siromašne i ljude u potrebi. Ne samo da je kao društvena aktivistica potaknula i vodila veliki pokret, nego je bila i spisateljica, majka, obraćenica, i još mnogo toga. U njezinoj priči mogu se pronaći svi koji je čuju, ali četiri vrste ljudi možda se mogu posebno poistovjetiti s njom.

Četiri vrste ljudi koji se mogu pronaći u životnoj priči Dorothy Day

Obraćenik

Kao prvo, svaki obraćenik na katoličku vjeru vjerojatno se može poistovjetiti s pričom Dorothy Day o njezinom obraćenju. Ona pokazuje veliko povjerenje u Boga i Njegov plan. Ključni događaj u njezinom životu bilo je njezino obraćenje na katoličanstvo 1927. godine. Njezina je obitelj po vjeri pripadala Protestantskoj episkopalnoj crkvi, i ona je bila krštena u njoj, međutim, tijekom njezine mladosti nisu dosljedno prakticirali vjeru. Dorothy je unatoč tome uvijek imala snažan interes za vjeru. Tijekom svoje mladosti pohađala je razne vjerske službe sa svojim prijateljima drugih vjerskih usmjerenja. Poželjela je istražiti dublje, i kasnije se obratila na katoličanstvo. Nakon rođenja svoje kćeri 1926. godine doživjela je snažan poticaj da prigrli katoličku vjeru, i prisjećala se tračaka Boga tijekom svog života. Unatoč tome što je malo slušala o Bogu u svojim ranim godinama, njezino je „srce obradovalo se kada je čula Božje ime”, jer se osjećala postupno dovedenom do vjere.

Mlada odrasla osoba

Mlade odrasle osobe koje poduzimaju velike korake u životu i pronalaze svoje mjesto u svijetu također imaju mnogo toga zajedničkog s Dorothy Day. Pošla je u svijet kao mlada žena, odlučna napraviti razliku u svijetu. Doista, uspjela je u tome – ali u početku ne baš lako. Došla je iz obitelji srednje klase, s marljivim roditeljima koji su se žrtvovali za svoju djecu. Njezin otac, John Day, bio je novinar i to je potaknulo Dorothyjno zanimanje za profesiju. Ubrzo je shvatila svoj talent i ljubav prema pisanju. Dok je studirala na sveučilištu, sve se više zanimala za društvene probleme koji su mučili svijet, poput ženskoga prava glasa, djece-radnika, uvjeta života radničke klase, i još mnogo toga. Išla je na koledž, pridružila se prosvjednim pokretima, nastavila karijeru u novinarstvu, a jednom je čak i uhićena.

Dok je pokušavala razumjeti svoju ulogu u svijetu, suočavala se s razdobljima neizvjesnosti, razočaranja i istraživanja. Njezino putovanje pokazuje da je u redu preispitivati, tražiti, i odvojiti vrijeme da se pronađe pravi put. Važno je da ovo zapamte mladi ljudi koji počinju svoje putovanje, pogotovo jer naš svijet često vrši pritisak na mlade odrasle osobe da sve riješe.

Oni kojima je potrebno ozdravljenje od pobačaja

Još jedna osoba koja može se može pronaći u životnoj priči Dorothy Day je žena koja se borila s pobačajem. Day još nije bila katolkinja kad je 1919. pobacila, i to je imalo golem utjecaj na njezin život. Njezina priča nudi duboku poruku o nadi, iscjeljenju i iskupljenju za žene koje se bore s boli, krivnjom ili neizvjesnošću oko pobačaja. Iako je svoj pobačaj opisala kao „najveću tragediju svog života” i da je „zbog toga žalila svakoga dana svoga života”, uspjela je pronaći iscjeljenje u Crkvi, osobito nakon što je saznala što je papa Pavao VI. u svojoj enciklici Humanae Vitae poručio o svetosti i poštovanju života. Dorothy Day nije se libila priznati duboku tugu koju je osjećala zbog svog pobačaja. Pisala je o dubokom žaljenju i praznini koju je to ostavilo u njezinu srcu – emocijama koje mnoge žene u sličnim situacijama mogu prepoznati. Umjesto da dopusti da je to iskustvo definira, dopustila je da je to potakne na život vjere, služenja i zalaganja za dostojanstvo svih ljudskih života. To nije bio lak put, ali ona je iz duboke osobne boli stigla do života ispunjenoga ljubavlju, suosjećanjem i nepokolebljivom vjerom. Za žene koje se bore s pobačajem, njezino putovanje nudi podsjetnik da je iscjeljenje moguće, da nisu same, i da i one mogu u Kristu pronaći mir, oprost i obnovljeni osjećaj svrhe.

Volonteri

Veliki dio života Dorothy Day bio je rad koji je obavljala za druge, potpuno iz dobrote svog srca, kao volonterka. Oni koji s njom dijele poziv na ovu vrstu službe mogu iz njezine priče mnogo naučiti. Jezgra „Katoličkog radničkog pokreta”, kojeg je osnovala, oslanjala se na volontere, koji su s dobrotom poklanjali svoje vrijeme, talent i novac kako bi pomogli daljnji razvoj pokreta koji je ljudima u potrebi omogućio bolju budućnost. Za volontere posvećene služenju drugima život Dorothy Day predstavlja svijetli primjer što znači živjeti život nesebičnog služenja. Svojim osnivanjem „Katoličkog radničkog pokreta” i nepokolebljivim zalaganjem za siromašne i marginalizirane pokazala je kako volonterski rad može biti snažan izraz vjere, suosjećanja i društvene pravde, kao i življenja Božjeg poziva. Ne samo da je dala glas onima koji ga nisu imali, nego je također živjela među njima, sudjelovala u nevoljama siromašnih, i neumorno radila za njih. Cijeli život Dorothy Day bio je dokaz vrijednosti služenja drugima. Njezina nas priča podsjeća da svojim naporima da služimo drugima ne samo da pomažemo onima u potrebi, već i rastemo u vlastitoj ljudskosti i duhovnosti.

Naučiti duboko voljeti druge

Život i priča Dorothy Day možda nisu poznati mnogim ljudima danas. Međutim, kao što smo posebno vidjeli u slučaju četiri navedene vrste ljudi, njezina priča i primjer inspiriraju mnoge ljude. Dorothy Day vidjela je očajnički vapaj za pomoć unutar društva i htjela je na njega odgovoriti.

U svojoj autobiografiji Dorothy Day pripovijeda o svojemu duhovnom putovanje, otkrivajući kako je njezina vjera pokretala njezin neumoran rad za pravdu i mir. Njezina je priča podsjetnik da je istinska ljubav prema Bogu neodvojiva od ljubavi prema drugim ljudima, posebice onima najpotrebitijima. Dok razmišljate o njezinoj baštini, razmislite o tome kako i vi možete biti snaga dobra u svijetu – bilo kroz svoju vjeru, svoj rad, ili svoju službu drugima. Život Dorothy Day poziva nas da ljubimo dublje, služimo nesebičnije, i u svojim zajednicama tražimo zaboravljene i marginalizirane. Neka vas njezin primjer nadahne da napravite razliku, bez obzira gdje se nalazite na svom putu. Pročitajte „Dugu usamljenost”, saznajte više o nevjerojatnom životu Dorothy Day, i otkrijte kako možete nastaviti njezino poslanje ljubavi i služenja na vaš jedinstven način. Baš kao što je ona odgovorila na poziv da poboljša živote drugih, i vi možete reagirati na potrebe oko sebe, i jednim po jednim djelom ljubavi učiniti svijet boljim mjestom.

Izvor: Catholic Link | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.