Ako se želimo osloboditi karikatura Boga, moramo biti svjesni da se nalazimo pred teškom zadaćom koja bi bez milosti Božje loše završila. No nismo ostavljeni bez pomoći, u vlasti svojih dojmova, zbunjujućih signala od onih koji nas okružuju te od naših ograničenih iskustava. To nije beznadan posao zato što imamo na raspolaganju brojne kvalitetne izvore na kojima možemo crpsti u svojim pokušajima obnove.

Vrijedni izvori spoznaje Boga koje imamo na raspolaganju:

1. Riječ Božja i njezino čitanje u Crkvi. Iako i u Svetomu pismu, ako izvučemo neke odlomke iz konteksta, možemo naći temelj za svaku karikaturu Boga (a to ne treba čuditi budući da Pismo otkriva osobine svojih pisaca pa tako i njihove „filtere“ koji dolaze od načina razumijevanja i psihološke strukture tipične za određeno razdoblje), za ponizna čitatelja, koji u molitvi traži svjetlo Duha Svetoga, riječ Božja malo-pomalo otkriva Božje lice i karakter, upravo kao kada slikar iz početnih skica dovršava izvanrednu sliku ili kao kada restaurator skida sloj po sloj sve dok ne dođe do izvorne slike.

Ipak, važno je ne samo proučavati riječ Božju, nego na nju i odgovoriti. Samo tako ta riječ postaje izvor spoznanja živoga Boga, kako je to istaknuo papa Franjo u enciklici Lumen fidei: „Vjera je odgovor na Riječ upućenu pojedincu osobno, na Ti koji nas zove po imenu (…) Vjera ‘vidi’ u onoj mjeri u kojoj hodi, u kojoj ulazi u prostor koji je otvorila Božja riječ.“ 1

2. Isus Krist, Sin Očev, koji je poslan ne samo zato da nam govori o Ocu, nego i zato da ga uprisutni među nama: „Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama“ (Iv 1,14); „Tko je vidio mene, vidio je Oca“ (Iv 14,9). U prispodobi o rasipnomu sinu Isus ne objavljuje samo Očevo milosrđe, nego i utjelovljenje toga milosrđa koje je on sam; on jest milosrđe. 2 

Mi danas ne možemo upoznati Isusa preko svojih osjetila, ne možemo reći s apostolima da smo ga „dotaknuli svojim rukama“. No po Duhu Svetome on je uvijek živ i prisutan u Crkvi, štoviše i u našim srcima. Zato nam je potreban Duh Sveti ako želimo spoznati Boga u Isusu Kristu na autentičniji način (usp. svjedočanstvo starca Silvana). Zazivajmo Duha Svetoga ako želimo da zahvaljujući vjeri Gospodin „zaživi“ pred našim duhovnim očima, ako želimo više živjeti u njegovoj prisutnosti.

3. Svjedočanstvo muškaraca i žena Božjih, od proroka, apostola, svetaca pa sve do kršćanskih mistika, kojima je bio dan izniman dar da iskuse živoga Boga, dar spoznaje Boga i njegovih putova. Samo su neki od njih zapisali svoja iskustva s Bogom za nove naraštaje. Stoga oni mogu ponoviti sa sv. Ivanom i apostolima: „Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo vidjeli očima svojim, što razmotrismo i ruke naše opipaše, o Riječi, Životu“ (1 Iv 1,1).

4. „Bog u svojim svetima“ ili sličnost svetaca Bogu po Duhu Svetome. Da, riječ je o autentičnu izvoru spoznaje Boga, kako čitamo kod Ezekiela: „Narodi će spoznati da sam ja Gospodin… kad na vama, njima naočigled, pokažem svetost svoju“ (Ez 36,23). Pavao piše nešto slično u Drugoj poslanici Korinćanima: „A svi mi, koji otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju, po Duhu se Gospodnjem preobražavamo u istu sliku – iz slave u slavu“ (2 Kor 3,18).

Ruski pravoslavci svece nazivaju imenom koje dobro odražava tu ideju: „prepodobni“, tj. „oni koji su veoma slični Bogu“. Osobe koje je Bog preobrazio otkrivaju nam različite vidove onoga tko Bog jest i kako djeluje: njegovo milosrđe, strpljivost, njegovu žarku ljubav, njegovu vjernost, mudrost, spokoj i poniznost… Oni, dakle, ne samo da će „zasjati poput zvijezda na nebu“ za svu vječnost, kako kaže Pismo, oni nešto od Božje naravi isijavaju već ovdje na zemlji.

Nijedno ljudsko biće ne odražava Boga u punini. Čak i najveći sveci nose neko breme svoje ljudske slabosti, ali, u onoj mjeri u kojoj su dopustili Bogu da ih oblikuje, postaju „Božja riječ“ za određeno razdoblje, kako je to lijepo izrazio Pio XI. Stoga, ako želimo spoznati Boga i njegove misli i putove, veoma je važno čitati živote svetaca. I ako nam Bog dopusti da na djelu vidimo nekoga sveca, kao što smo mogli vidjeti Majku Tereziju ili Ivana Pavla II., to je velika pomoć u našoj potrazi za Bogom.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Katerine Lachmanove “Karikature Boga”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.

Footnotes

  1. Papa Franjo, enciklika Lumen fidei, 8–9.
  2. Usp. Ivan Pavao II., enciklika Dives in misericordia, 2.