Sjećam se kako su mi još davno vjeroučitelji govorili da trebam mrziti djela zlih ljudi, ali da ne smijem mrziti zle ljude, dakle, mrzi grijeh, ali ne grešnika.

Dugo sam ovu razliku držao glupim cjepidlačenjem: ta, kako čovjek može mrziti grijeh, a ne mrziti počinitelja? Puno godina kasnije palo mi je na pamet da sam se upravo tako ponašao prema jednome čovjeku, i to cijeli svoj život – prema samome sebi. Koliko sam god mrzio svoj kukavičluk, taštinu i pohlepu, nisam prestao sebe voljeti. U tome me ništa nije moglo spriječiti. Dakle, upravo zato što sam volio počinitelja, mrzio sam njegove opačine. Baš zbog ljubavi prema sebi bio sam žalostan kada sam shvatio što sam sve kadar napraviti. Dosljedno tome, kršćanstvo od nas ne traži da ni za atom ne ublažimo mržnju koju osjećamo prema zlim djelima. Sve što je o njima rečeno ostaje i dalje. Međutim, kršćanstvo od nas traži da ih mrzimo na isti način na koji mrzimo opačinu u nama samima, da žalimo onoga koji čini zlo i da se nadamo da će se on, ako je ikako moguće, jednom negdje i na neki način izmijeniti i ponovno postati čovječan.

Predlažem malu provjeru. Pretpostavimo da u novinama pročitate o gadostima koje je počinila osoba koja vam nije baš draga. Pretpostavimo dalje da se iz članka može zaključiti da cijela priča možda i nije potpuno istinita ili da onaj o kome je riječ nije tako loš, kako se u prvi mah može zaključiti. Hoće li vam nakon čitanja pasti na um pomisao: “Hvala Bogu, pa on i nije tako loš.” Ili ćete u potpunosti prihvatiti prvi dojam priče i uživati u činjenici da se o vašemu neprijatelju piše tako loše. Ako je točno ovo drugo, tada je to prvi korak koji će vas, ako se nastavi, pretvoriti u đavla. Vidite, čovjek počinje željeti da ono crno bude još crnje. Ne odupremo li se tome, uskoro ćemo željeti da sivo vidimo kao crno, a na kraju ćemo čak i bijelo vidjeti kao crno. Konačno ćemo tvrditi da je sve loše: Bog, naši prijatelji, čak i mi sami. U tome se ne ćemo moći zaustaviti, zauvijek ćemo ostati u svijetu potpune mržnje.

Gornji tekst je izvadak iz knjige C. S. Lewisa “Kršćanstvo nije iluzija”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net