Sedmo pravilo za radostan život će vam se svidjeti, iako ga je u našemu frenetičnome svijetu zapravo jako teško ostvariti. Sedmo je pravilo – odmarajte se.

Reći ću nešto što bi vas moglo zaprepastiti – Isus je opušten. Isus je bio opuštena osoba, mnogo opuštenija nego što bismo mi to vjerojatno mogli shvatiti.

I sami znate da većina nas živi u sedmoj brzini. Mi nekada taj brzi tempo poistovjećujemo s davanjem svojega života za druge, sa svetošću.

Isus je imao vremena zastati, pogledati osobu ispred sebe, i koncentrirati se na nju laserski precizno. Na primjer, kada bi nekoga uskrsnuo iz mrtvih, zatim bi rekao: „Dajte mu nešto da pojede. Gladan je.” Imao je vremena pronaći čovjeka kojega je izliječio od sljepoće, a onda i porazgovarati s čovjekom.

Znate zašto je imao vremena za ljude? Zato što je imao vremena. Isus je nastojao živjeti „u prvoj brzini”.  Zato su i stvari koje je govorio i činio bile tako duboke.

Ali mi ne živimo opušteno. Većina nas i ne zna kako smo postali tako frenetični, zar ne? Kako se to dogodilo? Kako se to dogodilo vama?

Možda vam je život postao frenetičan jer imate herojski kompleks i želite usrećiti svakoga. Možda je postao frenetičan jer ste toliko financijski opterećeni da vam se troškovi točno poklapaju s onime što zarađujete, pa nikada ne možete biti mirni u tome smislu. Možda se to dogodilo jer svoj osjećaj vlastite vrijednosti usko povezujete sa svojim postignućima, pa je za vas nemoguće sjesti i odmoriti se – mogli biste izgubiti to što jeste, i to što vrijedite, a to je sve što vi poznajete.

No nisam siguran je li mi baš važno što je točno tome uzrok. Božje zapovijedi – kada ih slušamo – poprave mnogo toga, i pomažu nam doći do korijena svojih problema – kada ih jednostavno poslušamo.

Kakva je god vaša situacija, kako god stvari bile lude, Bog vam zapovijeda da se odmorite. To je ozbiljna stvar. To je Božja zapovijed. Samo je 10 Božjih zapovijedi, a jedna od njih je da svetkujemo dan Gospodnji – kako bismo to vrijeme odvojili, jer je sveto.

U starome su se svijetu mjesta uvijek smatrala svetima, ali ovo je jedinstveno. Židovi su u ovome bili doista ispred svojega vremena, i to po Božjoj zapovijedi.

Znate, fizičari sada znaju da je vrijeme nešto stvarno. Ono je dio stvorenoga. Ako iskoračite iz svemira, ne postoji prostor, ali ne postoji ni vrijeme. Ono je dio onoga što je Bog stvorio u ovome svemiru u kojemu živimo.

Bog je odvojio jedan dio vremena kao mjesto za odmor. I zapovjedio im je…

Moram vam reći, od svih zapovijedi koje je Bog morao dati, kodificirati, vezati za njih kazne ako ih ne izvršavamo, ova ga je sigurno zaprepastila. „Stvarno? Moram vam prijetiti kako biste se odmarali?”

Da, Gospodine, toliko smo glupi.

No On je to učinio jer zna da je to uistinu bitno za našu sreću.

Odmor šalje poruku da ja ne postojim radi svojega rada. Ne postojim radi svojih postignuća. Ne postojim radi novca. Ne postojim da bih bio dijelom velikoga društvenoga stroja, radi napretka znanosti, radi svoje vlade. Ja ne postojim radi ijedne od tih stvari.

Zapravo, sve te stvari postoje kako bi služile nama, i kako bismo mi služili Bogu.

To prelijepo sažima sav kršćanski nauk i etiku, zar ne? To da smo mi na uzvišenome prijestolju dostojanstva, i neka nas nitko ne pokuša skinuti s njega.

U knjizi Johna Marka Comera „Bezobzirna eliminacija žurbe” (The Ruthless Elimination of Hurry), koju toplo preporučujem, ima jedan jako lijep citat, da „ako vas đavao ne može natjerati da griješite, on će vas učiniti prezaposlenima. […] I grijeh i prezaposlenost imaju jednak učinak. Oni presijecaju vašu vezu s Bogom, s drugim ljudima, čak i s vašom vlastitom dušom.”

Čujte, Bog vam zapovijeda da se svakoga tjedna odmarate, a također biste trebali svakoga dana odvojiti pomalo vremena da imate „mini-subote”, kada samo upijate ljepotu života i prisjećate se Boga. Prisjetite se vama najdragocjenijih ljudi. Prisjetite se svojega „zašto”. Prisjetite se tko ste.

A Bog vam to zapovijeda, kao i sve svoje zapovijedi, jer želi da budete sretni. Želi svoju radost podijeliti s vama.

Izvor: National Catholic Register | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.