NUTARNJI RAST

Bog nas nije stvorio za neuspjeh

Put prema izvrsnosti može biti ispunjen preprekama, ali mi ćemo ih nadvladati

Foto: Shutterstock.com

Foto: Shutterstock.com

Bit liderstva je karakter, a bit karaktera je doživotna težnja za osobnom izvrsnošću. Nastojeći živjeti vrline, činimo ono što Bog očekuje od nas. Put prema izvrsnosti može biti ispunjen preprekama, ali mi ćemo ih nadvladati. Bog nas nije stvorio za neuspjeh.

U ovomu tekstu razmotrit ćemo konkretne korake koji nam omogućuju značajan napredak u življenju vrlina. Ti koraci obuhvaćaju:

  1. metodu koja nam omogućuje da ocijenimo svoje ponašanje, vrijednosti kojima se priklanjamo te naše prioritete – tj. ispit savjesti
  2. vodstvo osposobljenoga duhovnog vođe
  3. izrada i savjesno življenje “životnoga plana”.

Iako smo ovaj program izrazili u terminima kršćanske vjere, sve velike religije prihvaćaju ljudske vrline i zalažu se za duhovnu praksu i pobožnost kao poticatelje čovjekova nutarnjega rasta.

Tekst nastavlja ispod oglasa

Prije no što temeljito razmotrimo ove točke, razmotrimo načas neke od glavnih kamenova smutnje.

Prepreke:

1. Moralni konformizam. Budite spremni plivati  protiv moćne bujice egoizma, relativizma i materijalizma koji danas haraju svijetom. Ne obazirite se na ono što drugi govore. Ne podčinjavajte se trendovima koji vam ne ostavljaju dojam istine, ma o kojemu se području života radilo. Dičite se time što ne pripadate prevladavajućoj kulturi. Tako ćete biti svjetionik istine

2. Perfekcionizmom. Perfekcionizam ima malo što zajedničkoga s ljubavlju prema savršenstvu. On se manifestira u nesposobnosti da prihvatimo poraz, a kada do poraza dođe, osjećamo se poniženim i odustajemo od borbe. Perfekcionizam je posljedica oholosti. Više je nego sigurno da ćemo u težnji za savršenstvom povremeno doživljavati  poraze. Oni  među nama koji su perfekcionisti najčešće odustaju od borbe i prepuštaju se osrednjosti.

Trebali bismo biti poput športaša koji nakon svakoga pada počinju iznova. Potrebne su nam jednostavnost i žilavost djece koja, nakon što su se spotaknula, odskaču natrag poput gumene lopte. Svaki dan – svaki sat – moramo gledati kao novo poglavlje u našemu životu, što oni nesumnjivo jesu.

3. Nestrpljivost. Vrlina, kao vino, sazrijeva polako. Ne požurujte stvari. Neka u vašoj duši vlada mir. Nagle promjene moguće su i do njih dolazi u religijskim i filozofskim uvjerenjima, ali su vrlo rijetke i gotovo jedva zamislive kada je riječ o karakteru. Dajte si vremena.

4. Uobičajeno neprimjećivanje. Zato što smo skloni vjerovati da su stvari koje se odnose na duh odvojene od vremenitih stvari, ne shvaćamo da su ljudi koji nas okružuju – bračni drug, djeca, klijenti i kolege – suradnici u našemu plemenitom nastojanju za osobnom izvrsnošću (kao i mi u njihovu), ma koliko oni bili nesvjesni toga. Escrivá kaže: “Kada ne bi bilo tih sukoba što nastaju u dodiru s bližnjim, na koji bi način poravnjavao šiljke, bridove i izbočine – nesavršenosti, nedostatke svoje ćudi – da stekneš pravilan, uglađen i blag, ali snažan oblik ljubavi i savršenstva?”1

Kao dar, ne kao smetnju, trebamo doživljavati čak i ljude do kojih nam nije posebno stalo. Oni nam, čak i kada toga nismo svjesni, pružaju bezbroj prilika da budemo bolji. Da bismo shvatili kako ćemo najlakše izići na kraj s njima, potrebna nam je razboritost; kako se ne bismo srdili na njih, potrebno nam je vladanje sobom; kako bismo bili strpljivi s njima, potrebna nam je hrabrost; kako bismo im, usprkos svemu, mogli dati ono što im pripada, potrebna nam je pravednost. To često znači da im moramo pomoći u uočavanju njihovih mana i u popravljanju njihova karaktera.

5. Sklonost da idemo sebi niz dlaku. Ova naravna sklonost može umnogome omesti, ako već ne i upropastiti, vašu težnju za savršenošću. Obuzdajte se. Ne dopustite da vašim duhom ovlada loše raspoloženje, ne dajte na volju svojim mušicama, niskim strastima i izvještačenostima. Podignite razinu svoje duhovne igre. Uzdignite se u visine i ne spuštajte se više.

Ali kako? Kako ukloniti prepreke na putu prema pobjedi, uključujući najveću od svih… moje vlastito ja? Ovako:

Ispit savjesti

Obazrite se svake večeri na dan koji upravo izmiče i razmišljajte tri minute o tome kako ste tijekom dana živjeli svoje vrline. Odlučite da ćete smjesta raskinuti s nevrijednim stavovima i ponašanjem. Pri tome vodite računa o sljedećem:

A. Imajte neprekidno na umu svrhu ispita savjesti. Stalo vam je da steknete uvid u to koliko ste tijekom protekloga dana uspjeli u potrazi za osobnom izvrsnošću. Ova vaša potreba nema ništa zajedničkoga ni s psihoanalizom ni s pretjeranom introspekcijom. Činite li to ustrajno i kako valja, vaš ispit savjesti potaknut će u vama istinsku skrušenost i potrebu da iskreno promijenite svoje srce.

Ovaj postupak usmjeren je prema budućnosti jer vas tjera da sutradan popravite ono što danas niste učinili kako valja. Cilj ispita savjesti jest iskorijeniti poroke i mane kako biste ostali u vrhunskoj duhovnoj kondiciji za nastavak vaše potrage.

Tekst nastavlja ispod oglasa

B. Dobro razlikujte između karakternih mana i mana temperamenta. Temeljito ispitajte svoju savjest. Razmislite o tome kako ste živjeli vrline tijekom protekloga Razmislite što bi mogao biti uzrok vašim nedostatcima. Nadasve, usredotočite se na sve ono što morate promijeniti (vrijednosti i karakter), ne na ono što ne trebate i po svoj prilici ne možete promijeniti (temperament).

Kao što smo vidjeli, temperament nije podložan promjenama. Temperament ne možemo mijenjati kao što mijenjamo cipele. Ako ste flegmatični po prirodi, besmisleno je pokušavati postupati kao da ste po prirodi nagli. Umjesto toga, pozabavite se svojim karakterom. Rastući u vrlini, vaša će se osobnost stabilizirati, a njezini će se bridovi izgladiti.

C. Nastojte biti objektivni. Samo susret s Bogom može nam pomoći u nastojanju da istinski upoznamo sebe. Stanite pred Boga i upitajte ga: “Tko si ti?” A zatim: “Tko sam ja?” Tek nakon što shvatite kakav je vaš temeljni odnos s Bogom i kada shvatite što je vaša sudbina i vaš poziv, moći ćete jasno vidjeti što morate promijeniti i tko morate postati.

Budite konkretni. Ne mučite sami sebe pitajući se jeste li dobri ili zli. Takvo općenito mozganje ne vodi nikamo. Umjesto toga pokušajte se sjetiti na koje ste sve načine propustili prakticirati vrlinu tijekom posljednja 24 sata, a zatim postavite sebi osobne i konkretne ciljeve koje sutra morate ostvariti.

Duhovno vodstvo

Navikli smo tražiti pomoć od svakovrsnih mudraca, da ne spominjem odvjetnike, vodoinstalatere, kozmetičare i trenere, od kojih očekujemo da nam na neki način poprave život ili da nam učine usluge bez kojih mislimo da ne možemo živjeti. Spremni smo platiti svaku cijenu kako bismo došli do njihove usluge.

Psihijatar nam svakako može pomoći ako je priroda naše bolesti doista takva da nam je on potreban. Ali kome idete ako želite dovesti u red svoju dušu, a čini vam se da to ne možete učiniti sami? (U pravu ste, ne možete.) Idete duhovniku.

Bez duhovnika teško će doći do temeljita osobnoga napredovanja.

Duhovnik nam pomaže u uklanjanju naše pete prepreke – sklonosti da idemo sebi niz dlaku. Duhovnik će razbiti naše iluzije i pomoći nam u orijentiranju u svakodnevnomu nastojanju za savršenošću. Bez njegova stručnoga vodstva tapkat ćemo u mjestu.

Kada ste prvi put čuli vlastiti glas snimljen na magnetofonskoj traci, vjerojatno niste mogli vjerovati da je to vaš glas. Kada ste shvatili da vaš glas zvuči drugima upravo tako, vjerojatno ste bili šokirani. Na sličan način šokirani smo kada vidimo fotografiju koja vjerno pokazuje naš izgled.

Upravo takav ljekovit šok prepoznavanja omogućuje nam duhovnik. Duhovnik je fotoaparat ili magnetofon koji vam pokazuje kakvi ste doista. Suočavanje sa sobom može biti šokantno, ali je neophodno. Čeznete za moralnom i duhovnom izvrsnošću. To od vas traži da potpuno iskorijenite svoje mane. Ali najprije morate znati tko ste vi zapravo. U tome će vam pomoći duhovnik.

Escrivá kaže: “Misliš da si značajna osoba: tvoj studij, tvoji istraživački znanstveni radovi, tvoje publikacije, tvoj društveni položaj, tvoje obiteljsko ime, tvoja politička aktivnost, službe koje obavljaš, tvoje imanje… tvoja dob, ta više nisi dijete. Baš zbog toga ti je potreban, više nego drugima, duhovnik za tvoju dušu.”2

Budite iskreni. Ne bojte se pokazati onakvima kakvi doista jeste. Budite poslušni svojemu duhovniku i njegovim poticajima.

Da biste pronašli dobra duhovnika, provedite ono što na Wall Streetu nazivaju “dubinsko snimanje”. Istražite. Budite razboriti i brižni kao što razborito i brižno birate supružnika ili najbolju školu za sina ili kćer.

Duhovnik treba biti netko za koga znate da je objektivan prosuditelj karaktera, netko tko se ističe krjeposnim ponašanjem. To može biti vaš prijatelj. “Razborito prijateljstvo s dragim prijateljem,” kaže Pieper, “koje je sine qua non istinskoga duhovnog vodstva, nema ništa zajedničko sa sentimentalnom prisnošću, dapače takva mu prisnost samo šteti.”3

Raspitajte se u svojoj crkvi ili kod članova svoje obitelji, ili kod bliska prijatelja, za mudra, zrela i duhovna savjetnika.

A zatim, što činite kada dođete duhovniku? Otac John McCloskey, svećenik s dugogodišnjim iskustvom što ga je stekao radeći s mnogim muškarcima i ženama, o duhovnome vodstvu kaže ovo: “O čemu razgovarate? O mnoštvu stvari, ili o vrlo malo stvari, ovisi. Zajedno s duhovnikom možete utvrditi temeljna pravila kojima ćete se voditi u životu.

Pri tome je korisno pozabaviti se sasvim konkretnim područjem života koje je potrebno popraviti, određenom manom ili nedostatkom koji vas priječe u napredovanju. I, da, svakako, povremeno vam može trebati jednostavno da olakšate duše od neočekivanih radosti i žalosti koje vas snalaze na hodočašću u kuću Božju, dom Očev.”4

Otac McCloskey preporučuje da se barem jednom mjesečno ili, još bolje, jednom tjedno ili dvotjedno savjetujemo s našim duhovnikom. Razgovor ne mora dugo trajati. Dobro je na komadiću papira zapisati bilješku ili odluku koja se odnosi na ono što želimo popraviti u životu. Molite da vam Bog da snage za provođenje vaših odluka u djelo i razgovarajte o njima s duhovnikom kada ga drugi put posjetite. Nakon svakoga susreta obvezno ugovorite sljedeći sastanak.

Ernesto Cofiño, istaknuti latinoamerički pedijatar, učinio je razgovore sa svojim duhovnikom dijelom svojega životnog plana. O svojemu iskustvu piše: “Moj duhovnik blagom je rukom klesao bezobličnu kamenu gromadu mojega karaktera, s jednom jedinom prednošću: ja sam bio zadovoljan što me kleše, uživao sam gledajući kako oštri bridovi i uglovi mojega karaktera otpadaju. Iskreno govoreći, nije mi bilo posve jasno kakav će lik iz svega toga izići, ali imao sam povjerenje u kipara.”5

Životni plan

Ispit savjesti i duhovno vodstvo neodvojivi su dijelovi širega “životnog plana”. Ovaj plan započinje našom idealističkom željom da u potpunosti i u svako vrijeme služimo Bogu i svim njegovim stvorenjima, a oblikuje se u vrlo praktičnu programu rasta u vrlini i, dakako, rasta u svetosti.

To je pitanje redovitih duhovnih vježba tijekom dana:

15 minuta molitve (razgovora s Bogom), pribivanje svetoj misi, često pričešćivanje, djela samoodricanja, redovita ispovijed, moljenje krunice ili drugih molitava kojima se utječemo Mariji, Majci Božjoj, tražeći od nje zagovor i pomoć u životu.

Onima koji nisu navikli prakticirati svoju vjeru ovim intenzitetom življenje životnoga plana činit će se golemim izazovom. Životni plan izvanredna je tema za razgovor s vašim duhovnikom. On će uzeti u obzir stanje vaše duhovne formacije i okolnosti vašega svakodnevnog života i dat će vam koristan savjet koji će vam pomoći u pronalaženju konkretnih načina na koje možete savjesno prakticirati svoju vjeru.

Životni je plan sredstvo koje vam pomaže u sjedinjavanju s Bogom – on nije i nikada ne smije biti cilj sam po sebi. Escrivá kaže: “To ne smiju postati, naravno, kruta pravila poput nepropusnih pregrada. One ti pokazuju put koji se prilagođava tvojoj situaciji kao čovjeka u svijetu i tvojemu napornom poslu, dužnostima tvojega staleža, tvojim društvenim obvezama, sve te zadatke ne smiješ zanemariti jer se u njima nastavlja tvoj susret s Bogom. Tvoj životni plan treba biti poput elastične gumene rukavice koja savršeno pristaje svakoj ruci koja je upotrebljava.

Neka ti bude jasno da nije najvažnije puno raditi; ograniči se velikodušno na zadatke koje ti – rado ili nerado – zaista možeš ispuniti svakoga dana. To će te gotovo samo po sebi dovesti do spokojna života. Iz tvoje će duše poteći još više djela ljubavi, strjelovitih molitava, djela zahvalnosti, djela pokore, duhovnih pričesti i to sve dok ispunjavaš svoje dužnosti: kod telefoniranja, kod ulaženja u neko prijevozno sredstvo, kod otvaranja i zatvaranja vrata, u prolazu pored crkve, na početku, za vrijeme i na kraju novoga posla; sve ćeš dovesti u vezu sa svojim Bogom Ocem.”6

Ovo posljednje od životne je važnosti. Neka milost koju smo zadobili živeći naš životni plan nabuja i prelije se preko ruba, iskazujući se u odgovornu izvršavanju naših svakodnevnih obveza. Drugim riječima, to znači da ćemo svaki trenutak dana živjeti herojski: to znači da ćemo ustajati točno na vrijeme, da ne ćemo ostajati u krevetu nakon što budilica prestane zvoniti, da ćemo savjesno izvršavati radne obveze, da se ne ćemo prepuštati sanjarenju i gledati kako da ubijemo vrijeme, da ćemo se kloniti iskušenja da najprije obavimo zadaće koje su nam ugodne, a tek onda one neugodne, da ćemo se truditi što savjesnije dovršiti povjerene nam zadaće, da ćemo, koliko god nam je to teško, (blago) ukoriti naše podređene, da ćemo, usprkos trenutačnoj rastresenosti i nesabranosti, i kada u tome ne nalazimo nikakva zadovoljstva, čak i kada nam se čini da od toga nema nikakve koristi, svakodnevno moliti u vrijeme koje smo prethodno odredili, da ćemo se prijateljski ophoditi s ljudima koji nam nisu suviše prirasli srcu, da ćemo se nasmiješiti, iako nam se možda čini da je to posljednja stvar koju bismo učinili, da ćemo se vedro nositi s velikim i malim privremenim neuspjesima, da ćemo se, iako mrtvi od umora, poigrati s djecom kada dođemo kući, da ćemo pojesti ono što je stavljeno pred nas čak i kada nam jelo nije po volji te da ćemo u svakoj prilici biti nositelji Kristova svjetla, u svako doba i na svakome mjestu.

Ako smo naučili činiti sve ovo, postigli smo najveću moguću pobjedu.

Preuzeto iz knjige Istinsko vodstvo koja nudi konkretnu i praktičnu metodu za autentičan nutarnji rast i ostvarenje životnoga ispunjenja. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje, a možete je nabaviti preko web knjižare www.verbum.hr. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.

——————-

1    J. Escrivá, Put, 20.

2    J. Escrivá, Put, 63.

3    J. Pieper, Prudence, str. 56.

4    Fr. J. McCloskey, “A Spiritual Consultant”, internetski članak, SperoNews (www.speroforum.com), ponedjeljak, 28. studenog 2005.

5    Vidi J. L. Cofiño i J. M. Cejas, Ernesto Cofiño, Rialp, Madrid, 2003, str. 124.

6    J. Escrivá, Prijatelji Božji, 149.


Podržite naš rad članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

Objavljeno: 22. siječnja 2016.

Možda vam se svidi