Časopis Marija

Iz tiska je za mjesec prosinac izašao zlatni broj vjerskog lista za Marijine štovatelje “Marija”. U uvodniku njezin aktualni glavni urednik fra Petar Lubina OFM piše između ostaloga sljedeće: “Ovim brojem naš časopis navršava 50 godina izlaženja, pa smo ga zato i opremili sadržajnije i bogatije. Zlatna ”Marija” pola stoljeća je u službi Službenice Gospodnje, i to bez buke,  skromno i nenametljivo, jednostavno. Upravo u stilu Nazaretske Djevice! Što drugo u ovom trenutku nego, zajedno s njom, iz dubine duše kliknuti: Veliča  duša moja Gospodina, jer nam velika djela učini Svesilni! Velika djela Mariji, a po njoj i nama.

Splitski franjevci oduvijek su dobar dio svoga spisateljskog rada posvećivali Gospi. Tako su, u novije doba, početkom godine 1963. započeli izdavati i ”Mariju”, jedini opći hrvatski marijanski časopis. On je pomalo rastao,  obogaćivao s vremenom svoj izgled i sadržaj i, evo, doživio pola stoljeća. To je lijep broj godina kroz koje se može odrasti i sazoriti, što ne znači i ostarjeti”. Iako je oblikom malena, Marija u sebi krije veliko vjersko, kulturno i narodno blago. Istaknuti djelatnik Crkve u Hrvata izrazio se jednom zgodom da je Marija hrvatska ”svojevrsna enciklopedija”, dok je drugi rekao kako ona ”svojim sadržajem ispunja određenu prazninu u Crkvi u Hrvata”. Premalen je ovo prostor, da bi se na njemu moglo opisati sve što je Marija učinila i postigla na vjerskom, kulturnom i narodnom području, pa ću ovdje kratko predstaviti što je sve pisala o bl. Djevici Mariji u tijeku pola stoljeća svoga postojanja. Marija je tijekom 50 godina odigrala svoju ulogu i ima razlog opstojnosti, što ne znači da nije mogla učiniti i više. Nikome ne smeta, teško da je kome konkurencija, a djelomično popunja prazninu u hrvatskoj pisanoj riječi. Po uzoru na svog utemeljitelja, duhovni sinovi Asiškog Siromaška Provincije presv. Otkupitelja sa sjedištem u Splitu, oduvijek su gajili osobitu ljubav prema Majci Gospodinovoj. Svoju navezanost na nju nastojali su prenijeti i na puk povjeren njihovoj skrbi. Na području između Zrmanje i Neretve na kojem su živjeli i radili, širili su tako Gospine slike i kipove, podizali i njoj posvećivali oltare, kapele i crkve, gradili marijanska svetišta, u njih hodočastili i narod Božji vodili. Stoga je taj kutak fra Karlo Balić (+1977.) i prozvao Marijinim perivojem. Veliku većinu svoga spisateljskog rada posvećivali su splitski franjevci, a to čine još uvijek, širenju marijanske pobožnosti. Među ostalim, izdavali su glasnike Gospa Sinjska (1922. – 1942.) u Sinju i Gospa od Zdravlja (1931. – 1935.) u Splitu te Vjesnik svetišta Kraljice Hrvata Majke Božje Lurdske (1939. – 1941.) u Zagrebu. Na ljetnom zasjedanju provincijska uprava donijela je 27. srpnja 1962. odluku o pokretanju marijanskog časopisa. Za urednika mu je odredila fra Vjenceslava Glibotića (+1998.), koji mu je sam i ime Marija nadjenuo. I tako početkom g. 1963. započinje izlaziti, onda jedini i danas još uvijek ostao, prvi poslijeratni opći hrvatski marijanski časopis, otvoren svim marijanskim svetištima i župama. Da bi mogao obuhvatiti i ostala duhovna i kulturna područja, u podnaslovu mu stoji: List za Marijine štovatelje. Među prvim poslijeratnim časopisima izlazi u tiskovnom ruhu i tiska se, s malim prekidom, punih 50 godina u istoj tiskari. Marija je pomalo rasla, zadobivala svoj izgled i sadržaj, uputila se u život, prešla granice Lijepe Naše i doprla u Aziju, Afriku, Sjevernu i Južnu Ameriku, Australiju i Oceaniju. Najobičnije čitatelje privlačila je u njoj jednostavna riječ o Majci Gospodinovoj, a one naobraženje stručniji članci kojih je češće bilo. U početku Marija izlazi šest puta godišnje. S godinom 1966. pojavljuje se osam puta, da bi s godinom 1968. nastavila izlaziti 10 puta godišnje, svakog mjeseca izuzev ljeti, kad se za srpanj, kolovoz i rujan pojavi kao trobroj.

Prvih 20 godina Mariju je uređivao fra Vjenceslav Glibotić, da bi do danas taj posao zadnjih 30 godina nastavio fra Petar Lubina. Budući da je prvi urednik radio kao profesor na Franjevačkoj gimnaziji u Sinju, i suradnike je u početku našao uglavnom među njezinim profesorima te s vremenom proširio njihov krug. Bilo ih je i još uvijek ima iz gotovo svih crkvenih zajednica i krajeva domovine, a tako i iz kruga katoličkih vjernika svjetovnjaka. Zlatni broj časopisa Marija možete pročitati ovdje.

Francisko Pavljuk