ČUDESNA KATEDRALA U SEVILLI

FOTO Pogledajte najveću gotičku katedralu na svijetu!

Savršena simetrija, besprimjerna ljepota i krajnja veličanstvenost susreću se kako bi vjernika ogrnule u neizrecivu tajnu euharistijske prisutnosti.

Katedrala sv. Marije u Sevilli najveća je gotička katedrala. Ova višestoljetna građevina je i treća po veličini crkva u svijetu, odmah nakon bazilike Gospe od Aparecida u Brazilu, te naravno, bazilike sv. Petra u Vatikanu. Savršena simetrija, besprimjerna ljepota i krajnja veličanstvenost susreću se kako bi vjernika ogrnule u neizrecivu tajnu euharistijske prisutnosti.

Njezine visoke kupole, koje dostižu visinu do 42 m, čuvaju blago ogromne umjetničke i povijesne vrijednosti, kao i posmrtne ostatke sv. Ferdinanda koji je 1248. godine osvojio grad koji je potom pripao katoličkoj španjolskoj kruni. Petnaest portala, podijeljenih na četiri pročelja, omogućuju pristup u 80 kapela, u kojima se u prošlim vremenima znalo služiti i do 500 misa na dan.

I danas, u 21. stoljeću, katedrala sv. Marije ne prestaje biti atrakcija za skoro milijun i pol godišnjih posjetitelja na koje ostavljaju snažan dojam njezini impozantni lukovi, rebra, oltarne pale i oltari.

Jednog sunčanog jutra, među mnoštvom vjernika koji su bili pristigli u Sevillu kako bi proslavili Sveti tjedan, našao se i fotograf jedne brazilske agencije katoličkih novosti Gaudium Press, kako bi popratio događaj. Trudio se opaziti spektakularna obilježja kupole glavne lađe, no njegovu su pozornost ipak privukli detalji predivnih klupa predviđenih za kanonike, a koje su okrunjene lateralnim orguljama. Ove, smještene jedne nasuprot drugih, tvore skoro pa nestvarnu simetriju. Projektirao ih je Aquilino Amezua 1901. godine, te je moguće proizvesti zvuk u objema pomoću jednog jedinog manuala, koji na taj način simultano pokreće moćnu simfoniju od ni manje ni više nego sedam tisuća svirala.

Uz pomoć svoje kamere i pomalo strpljenja uspio je dočarati taj prizor.

Kroz melodije koje proizvode ove izvanredne orgulje, crkva nas potiče na osluškivanje jednog odraza onih neopisivih melodija koje odzvanjaju na nebu. Savršena simetrija, besprimjerna ljepota i krajnja veličanstvenost susreću se kako bi zadivile vjernika i ogrnule ga u neizrecivu tajnu euharistijske prisutnosti, vrhunac i razlog postojanja ove sakralne građevine.

“Hic domus Dei est et porta Coeli…” – “Zaista, ovo je kuća Božja, ovo su vrata nebeska“ (Post 28, 17).

Kao što nam govori slikovita seviljska tradicija, to je upravo i bila namjera kanonika koji su se odlučili za njenu izgradnju, kako potvrđuju riječi izrečene na njihovoj sjednici održanoj 8. srpnja 1401.: „Sagradimo tako lijepu i velebnu crkvu da će nas oni koji samo budu vidjeli njezine nacrte proglasiti ludima.“ Ono što je ostalo i zapisano jest to da nova crkva mora biti toliko lijepa kako je nijedna druga ne bi nadmašila svojom ljepotom.

Kako možemo zaključiti, čini se teško i zamisliti kako nisu uspjeli u toj namjeri.