Ako vas slučajno prijatelj pozove na predstavu njemačkog imena Hoerspiel i još kaže da je to predstava o povijesti radija, nemojte odustati od prijatelja a ni od predstave. Dapače, svakako je idite pogledati. Samo provjerite je li predstavu koju vam preporučuje napravila Pavlica Bajsić Brazzoduro. Zato što to nije neka snobovska (kako bi vas njemački naziv mogao zavesti), a ni dosadna (kako većina ljudi misli o povijesnim temama, pa još o radiju!) predstava. Dapače! To je jedna topla, duhovita, pametna, zanimljiva, dinamična i poetična predstava.

Kako nastaje kiša i grom na radiju

Miješajući dokumentarno i igrano Pavica Bajsić Brazzoduro u Kuli Lotrščak stvara radio program pred našim očima. U prvom dijelu (na prvom katu) slušamo starinski radio i njegov program (za koji na kraju otkrijemo da je uživo izvođen), u drugom dijelu uz buku brodoloma prelazimo na gornji kat i gledamo snimanje raznih radio emisija (od radio drama, pjesama, skečeva, vijesti…), u trećem ulazimo u studio, a u četvrtom sudjelujemo u eksperimentu – vraćanju radio valova svih emisija.

Pavlica Bajsić Brazzoduro dirigira odnosno režira dramom pred nama iz ideje da su uspjeli „upecati“ dijelove nekih starih dramskih programa iz etera. Mi doslovno gledamo kako se stvara zvuk i to je vrlo zanimljivo jer taj zvuk proizvodi u našoj glavi neku drugu sliku. Ti vidiš kako nastaje zvučna kiša od tuckanja prstima ili gromovi od lupanja nogu, ali svejedno ti se u glavi rađa slika kiše i gromova. Pri tome gledanje kako zvuk nastaje, to razotkrivanje iluzije, nije ubilo iluziju nego stvorilo novu vrijednost, dodalo jedan novi doživljaj i užitak. Očito je Pavlica Bajsić pokrenula novi kazališni žanr, doista igru i za gledanje i za slušanje. Bez zagrade.

Prvi su Francuzi, a ne Amerikanci!

Predstava je informativna i pametna, priča o povijesti radija: prisjetila sam se da je Radio Zagreb krenuo 1926., vrlo brzo nakon prvih radija u svijetu i prvi u našem okruženju, a naučila da prva drama koja je izazvala paniku u slušateljstvu nije Wellsov Rat svjetova iz 1938., nego francuska drama Maremoto Gabrijela Germineta iz 1924. o brodolomu! No, ona je istovremeno vrlo topla. S jedne strane zbog nostalgije za važnosti radija u našim životima (pa sam se tako sjetila kako sam otkad znam za sebe u Kloštru Podravskom redovito slušala radio – od dječjih drama i pjesama preko Panoptikuma i komedije do ozbiljnih emisija i kako je radio bio važan u našem društvu, između ostalog i za očuvanje hrvatske drame u za nju nesklonim vremenima). Topla je i odabirom isječaka koje su nam pokazivali. Radio drama Stara ura Rudolfa Habeduša Katedralisa o dvoje starih ljudi čija ljubav živi, a udarci stare ure dozivaju sjećanje na njezin početak u mladim danima vraća nam onu poetiku koja vjeruje u vrijednosti, kao na primjer sretnu i dugotrajnu ljubav.

Predstava je dinamična (snimanje oluje u radio drami Maremoto), ali i duhovita na svim razinama od kabaretskog (pjesma o Kubi ili skeč o vađenju zuba gospodični) do provokativnog komentara (kad profesor u svom govoru riječ Bog želi presnimiti sintagmom ono više biće koje neki od nas štuju! i to mu teško polazi za rukom). Uz to, često je duhovito gledanje kako zvuk nastaje i na koje se načine glumci dovijaju da ih troje govori na jedan mikrofon kao da se radi o šest lica!

Bogata i slojevita predstava – kao i radio sam

Koliko god je predstava vrlo realna (cijelo vrijeme znaš gdje se nalaziš) ona je i „pomaknuta“ jer te od prvog dijela stari radio prijemnik koji gledaš „uvuče“ u zvučnu priču! Predstava je i poetična, jer izmjenjuje tišinu i zvuk i pušta nas da uronimo i u jedno i u drugo, a potiče nas da mislimo odabranim citatima o radiju, o tišini i o zvuku (talasanje tišine, dječak koji više voli radio jer su na njemu slike bolje! itd.). Jednostavno rečeno, predstava je upravo tako bogata i slojevita kao i sam radio i ide na popis mojih deset predstava s kojih sam izašla sretna.

Naime, uza sve do sada nabrojano, predstava je bila kazališna uz odličnu glumačko-tonsku podjelu na čelu sa Svenom Medvešekom. On je donio brojne transformacije uz toliko topline i energije u svemu što je igrao kakve već dugo nisam vidjela kod njega na kazališnim daskama. Vrhunac su bile neprestane transformacije starca i mladića u Staroj uri koje je izvodio pred nama stojeći za mikrofonom! Njegov glumački partner bila je Jelena Miholjević, ali predstavu su stvarali (glumom, glazbom, zvukom, čitanjem kao spikeri) i Dino Brazzoduro i Ivana Rushaidat, Ljubica Letinić i Ante Perković, Nina Bajsić i Matija Antolić, ali i tonci (Ivor Plužarić i Ivan Zelić).

Otišla i u Njemačku!

Dobra vijest je da predstava traje već dvije godine i da je stekla svoj renome ponajviše zahvaljujući usmenoj predaji oduševljenih gledatelja/slušatelja. Igra u Kuli Lotrščak, jer je nemoguće igrati na onoj pravoj povijesnoj lokaciji nastanka Radio Zagreba. Međutim, kula je odličan prostor za ovu igru uvlačenja u svijet mašte zvuka i povijesti jer i sama nosi nešto od toga (njezina kula je odličan toranj za „hvatanje“ emisija). Loša vijest je da se uvijek ispočetka bore za pravo igranja u tom prostoru, da je nije pozvao niti jedan hrvatski festival, da se neprestano bore za opstanak jer nisu komercijalni.

Loša vijest je i da je sama Pavlica Bajsić Brazzoduro otišla živjeti u Berlin koji joj je otvorio vrata šire od Hrvatskog radija na kojem je dugi niz godina surađivala kao vanjski suradnik stvarajući zapažene projekte. Dobra vijest je da mala igra za slušanje i gledanje, pod novim nazivom Eter iznad Berlina od veljače igra i na njemačkom u berlinskom kazalištu Ballhaus Ost u interpretaciji glumaca Suse Wächter i Andreasa Nickla uz pratnju glazbenika iz zagrebačkog originala. U toj berlinskoj verziji koju je podržao tamošnji Senat za kulturu spajaju se radijske povijesti Berlina i Zagreba, ponajviše kroz djela Zvonimira Bajsića, autoričina oca, koja su često bila adaptirana na njemačkim i svjetskim radio stanicama.

Nadam se dobroj vijesti da Pavlica Bajsić Brazzoduro neće od Zagreba potpuno odustati i da će predstava i dalje opstati u Kuli Lotrščak. I jedva čekam novu predstavu iz ove serije drama za gledanje i slušanje.

Više slika i informacija o toj predstavi pronađite na linku ovdje.

Sanja Nikčević | Bitno.net